"Srpski jezički priručnik", Ivan Klajn: Rečnik, str. 315: 'Fransoa (Francois), ne Fransua, IV 64a. Ne menja se po padežima: Fransoa Miterana, Fransoa Miteranu itd.' I to je sve što o ovom imenu piše. Koliko, uostalom, ima logike menjati neko muško ime ako ga pišemo samostalno, a pretvarati ga u nepromenljivu reč ako prethodi prezimenu?
Malo sam pogledao literaturu i evo dokle sam došao.
Svetozar Marković, Mustafa Ajanović i Zvonimir Diklić su 1972. u Sarajevu objavili
Pravopisni priručnik srpskohrvatskog-hrvatskosrpskog jezika (kako se čini iz donjeg citata, knjiga ima još izdanja). Čini se da su oni prvi predložili da imena (prezimena) na
-oa ostanu nepromenjena uz prezime (ime). Da to sada, 35 godina kasnije, nije isključivo Klajnov stav već i stav drugih lingvista svedoči odgovor na pitanje jednog čitaoca u časopisu
Jezik danas 1/1997:
Najviše teškoća zadaje završetak -oa. Takva imena kod nas, silom prilika, moraju ostati nepromenljiva, kao što je još odavno predloženo u Pravopisnom priručniku Markovića, Ajanovića i Diklića (Sarajevo 1975). To znači da ćemo uvek nastojati da im dodamo promenljivo ime odnosno prezime u apoziciji, npr. Fransoa Miterana, sa Fransoa Miteranom, obratio se Andreu Moroa i sl. Samo ako takvo dodavanje nije moguće, menjaćemo Fransoe, Fransoi i sl.
Što se tiče promena imena, slučajno sam Vam ostao dužan jedan odgovor.
Bojane, da li je nejasno da sam cura ili mislite da ženska imena na -o treba menjati po padežima?

Zapravo, da, ženska imena na
-o treba menjati po padežima.
Citiram jedan deo koji se odnosi na vlastite imenice ženskog roda iz rada dr Egona Feketea koji se može naći u knjizi
Slovo o jeziku, čiji su autori, pored Feketea, Drago Ćupić i Bogdan Terzić:
Na ovaj način [kao imenice na -a] menjaće se, međutim i imena koja se u nom. jd. završavaju na -o: Safo-Safe-Safi, Klio-Klije-Kliji, Salambo-Salambe-Salambi, Sirimavo-Sirimave-Sirimavi, zatim neke imenice koje se završavaju na -e: Inge-Inge-Ingi — uglavnom one koje bi mogle glasiti i na -a (isp. Inga), dok druge, kao Nanke, Rene — čije "a-parnjake" teško možemo pretpostaviti — čini nam se ostaju radije nepromenjene.
Ne morate mi skretati pažnju na to da se ovoga (maltene) niko ne pridržava — svestan sam toga i sâm. Razlog mogu da potražim u izuzetnoj retkosti vlastitih imenica ženskih roda na
-o*, koje samim tim narodu zvuče neuobičajeno pa se postupalo u stilu "šta sad da radim s ovim, bolje da ne radim ništa", što je sada ukorenjeno. Ipak, kada nešto pišem, ako se moje mišljenje i sluh razlikuju od trenutne norme, pišem onako kako je pravilno.
*Možda ne bi bilo loše da pomenemo i takve zajedničke imenice. Mogu da se setim samo jedne —
skvo. Ima li ko još neki primer?
Sada možemo preći i na ono od čega smo krenuli.
Zašto vam analogija s lovcem nije dobra? Reč lovac postoji u našem jeziku mnogo pre lovačke puške, pa je logično da naziv puške izvedemo iz imenice lovac. Međutim, reči tenk, mitraljez i snajper ušle su u jezik kao nazivi oružja (dobro, tenk baš i nije oružje, ali ne znam kako da ga definišem

), i iz tih reči izveli smo nazive ljudi koji rukuju/upravljaju pomenutim predmetima - tenkist, mitraljezac, snajperista.
Analogiju sa
lovcem sam uzeo zbog toga što se u oba izraza pominje
puška, i to je ime vrste te puške poteklo od imena onog ko njome gađa. Reči
tenk i
mitraljez su zaista ušle u naš jezik kao značenje oružja, a u originalu, engl.
tank i fr.
mitrailleuse, znače isto što i kod nas. Reč
snajper nije ušla u naš jezik u značenju oružja, već u značenju strelca. Međutim, taj oblik se izgubio u govoru (ne i u normi!) zbog toga što su vojnici povukli analogiju sa sličnim oblicima
tenkista,
vezista, a onda su reči
snajper, koja je ostala da "visi", brže-bolje dodelili značenje oružja. Analogija je vrlo gadna stvar i ne može se koristiti na proizvoljan način. Prava analogija koju bismo ovde povukli je ona sa imenicama
farmer,
spiker (nazivi čoveka koji nešto radi na engl., isto i na srpskom), za koje ne verujem da iko od njih pravi oblike
farmerista,
spikerista.
Ne moramo se složiti, objašnjavam zašto mi je ovo rešenje logično, makar Klajn mislio drugačije.
Nikako ne može biti loše da imate sopstveno mišljenje o nečem, naprotiv — to je svakako pozitivna osobina. Ono što pokušavam da Vam objasnim sve vreme je da norma kaže drugačije. Ne moramo se složiti (i nećemo, jer svako misli na svoj način) da je bolje to što ja pišem ili možda to što Vi pišete. Naveo sam neke stvari koje brane oblik
snajper za strelca. Vi ste naveli neke druge, svakako ne besmislene, koje brane oblik
snajperista, i možda će baš zbog toga nekad i taj oblik postati usvojen i književan. Sve što pokušavam da kažem je da se to još nije desilo. Za te stvari je predviđena ova tema, a ako neko otvori takvu gde će svako izneti mišljenje kako bi on
voleo da neko pravilo izgleda, vrlo rado ću Vam se i tamo pridružiti.