Da, imitativno i onomatopejski se mogu uzeti kao sinonimi u lingvistici.
To ti kao neki stručnjak?

A gde si ti Đorđe našao da se onomatopeja ne uzima u obzir pri traganju za poreklom reči, zaista mi nije jasno. Voleo bih da citiraš izvor u kojem si to pronašao.
Citiraću. Naravno da ćemo navesti u etimološkom rječniku da je neka riječ onomatopejskog porijekla ako ona to jeste, kao što si i pronašao jedan primjer, nisam ja ni tvrdio suprotno, ALI tu se priča završava i to je ono na što sam ti htio skrenuti pažnju. Riječi koje su onomatopejskog porijekla u jednom jeziku ne mogu se, kako rekoh, dalje porediti sa riječima iz drugih jezika i ne mogu prosto ulaziti u komparativnu etimološku rekonstrukciju. Ni tvoj primjer NE poredi po srodnosti engl.
whop i vel.
chwap, nego za oba kaže da su pojedinačno "of imitative origin", i ni tvoj rječnik ne navodi za njih zajednički izvor. Jednostavno, onomatopeje ne mogu ulaziti u etimologiju i komparativnu rekonstrukciju. To je toliko opštepoznato i dio je nekoga lingvističkoga opšteg znanja, da samo totalan laik ili totalan diletant to ne znaju. Stoga mi je bilo i prilično teško da pronađem neki izvor koji bi to eksplicitno rekao — jednostavno nema potrebe za isticanjem opštepoznatih stvari. Međutim, ipak sam ti ga pronašao, znajući koliko umiješ da se praviš lud, pa za svaki slučaj da stoji crno na bijelo:
18.1 Chance similarities, onomatopoeia, etc. The chance of unrelated vocabulary items being similar is especially great in the area of onomatopoeia. (...) As a consequence, it is entirely possible that languages independently create (or re-create) phonetically similar expressions for similar noises in the ’real world’. (...) Because of the much greater possibility of chance similarities, onomatopoeia and words which can be derived from the babbling-based variety of ’babby talk’ are generally considered unreliable evidence in attempts to establish genetic relationship.
H. Hock, Principles of Historical Linguistics. Berlin: Mouton de Guyton (1991).
I zaista nemam namjeru da ti i nadalje držim privatne časove iz istorijske lingvistike. Ovo je prvi i posljednji put.
Naravno da nije, to niko ne spori. Ali u datom slučaju imamo određene "elemente" na osnovu kojih bi moglo da se pretpostavi da su pomenute srpske i germanske reči srodne. Germansko *khupnojanan , kao što i sam možeš da primetiš, prilično (i glasovno i semantički) podseća na srpsko cupnuti
Nije-sve-što-sliči-srodno. Da je pragermansko *
khupnojan srodno sa srpskohrvatskim
cupnuti, toliko je smiješno, a toliko smiješno, da mislim da, kada bi iznio takvu tvrdnju među lingviste, čak i
Južnoslovenski filolog bi ti prihvatio članak fore radi. Pa onda znaj koliko je smiješno.
Uostalom, mene to ni najmanje me ne zanima. Ovu ti poruku i pišem samo zbog citata koji si tražio, i to je sve od mene što se ovoga foruma tiče do daljnjeg.