Ma nisam ni ja uopšte imao u vidu dijahroniju, mada je možda stvarno zazvučalo tako.

Mislio sam zaista sinhronijski pre svega, samo na planu dubinske strukture, dakle formalno gledano, u okviru transformaciono-generativne gramatike. I rekcija nam, recimo, može biti polazište za takav teorijski okvir — čini mi se da si ti pre nekog vremena pisao o tome kako glagoli s nekim prefiksom obično kao dopunu traže i konstrukciju sa istim predlogom, što se takođe može ovime objašnjavati ili obratno.
Dakle, ne mislim na genetski odnos već gledano iz ugla generativne gramatike i strože formalnim pristupom, čega možda serbokroatistici pomalo i nedostaje. (Milka Ivić je, rekao bih, ovde jedina lingvistkinja iz te škole, tj. makar jedina čuvenija.

I Bugarski, naravno, ali on se koliko znam nije bavio gramatikom, pa se ne računa. U Hrvatskoj izgleda isto, jedino mi sad na pamet pada M. Mihaljević... Sve ostalo je u nas strukturalistička škola nekvantitativnog i neformalističkog tipa.)