А зашто су теби двосмислени, то заиста не знам.
Zato što, budući domaćih osnova i ne naročito obazrive tvorbe (u pitanju su puki kalkovi s latinskog, dakle ne zaista domaće prirodnim procesima nastale reči), zaista povlače za sobom i niz konotacija, asocijacija i sl., kakve ni za jedan termin nisu poželjne.
Termini moraju biti sterilno jasni i nedvosmisleni. "Podmet" i "predmet" to nisu. Recimo, svaki maternji govornik srpskohrvatskog na reč "podmet" stvoriće sebi sliku nečega što se "podmeće", i svrstaće ovaj kalk, zbog njegovih domaćih osnova, u niz već postojećih domaćih na isti ili sličan način tvorenih reči, kao što ste i vi upravo ovde učinili
, a ta tvorenica veze s tim rečima nema, jer je veštački kalkovana prema nekom drugom jeziku, a nije prirodno nastala kao te reči, pa njezine sastavnice ("pod-" i "-met") upravo i nemaju regularna, prirodna značenja kakva imaju inače u našem jeziku, i kakva imaju u tim drugim rečima. ("Pod-met" uopšte nije nešto što se "pod-meće", nego je "sub-jekt" — samo kalkovano prema latinskom!) Zato su ti kalkovi veštačke reči, kakve samo mogu unositi zabunu među maternje govornike. (Sad je pravo vreme da se setimo fantastičnog nam "sučelja" u računarstvu, i sličnih informatičkih prevedenica.)
Drugo, događa se da i tako kalkovana reč već ima drugih značenja. (To bi bio "predmet" umesto objekta, a opet i "sučelje".) A to je za jedan termin nedopustivo. Šta sve može biti "predmet" u lingvistici! Recimo, predmet rečenice ili teksta, predmet razgovora kao jedno od značenja padeža lokativa, pa još i predmet kao objekat... Pa ne može sve biti "predmet".
Termini moraju biti jednoznačni i različiti za različita značenja i različite upotrebe u datoj nauci. Zato imamo, za neka od ovih značenja reči "predmet" koja navedoh, termine kao što su "tema", "fokus" itd.
Nije džabe to što sve nauke barataju internacionalnim terminima grčko-latinskih osnova. Nema razloga zašto bi lingvistika bila izuzetak. Ono malo termina u lingvistici što su domaćih osnova ("glagol", "imenica", "pridev", "broj" i sl.) obično se svode upravo na reči iz običnog života koje su poslužile da imenuju ono što i
jesu u gramatici jezika (poput "pridev", "broj" itd.). Ili su, poput termina "glagol", i izgubili vezu sa domaćim osnovama jer su se one same izopštile iz jezika, pa su tako uspeli o(p)stati termini. (Ko još danas uočava to da je "glagol" reč slovenske etimologije? Nijedan živ maternji govornik srpskohrvatskog.
To ga je i održalo.
)