Mislim da je vise zelja da se bude razlicit od celog sveta, nego obicno preterivanje...

Ako sam te dobro razumela, pričaš o Špancima? (ne o Italijanima). Španci i jesu malo više različiti, uh, na mnogo načina... Kad se kaže Španija, meni je prva asocijacija, verovali ili ne, inkvizicija, druga asocijacija mi je nepobediva španska armada (koju su Englezi, međutim pobedili), treća asocijacija mi je borba s bikovima, i tek četvrta Servantes i Don Kihot. Onda tek slede španski slikari i sve ostalo špansko...
Naravno, šalim se, ne ide baš sve ovim redosledom, ali tako nekako otrpilike... Nije li i Kristofer Kolumbo bio Španac? Jbg Španci su, dok ih Englezi nisu dotukli, držali pola poznatog sveta (možda i više, nisam baš neki poznavalac istorije). Vrlo ratoboran i osvajački narod. Nije ni čudo, što i dan danas hoće da se razlikuju od celog sveta, mislim, meni je to razumljivo, s obirom na njihovu istoriju i gene.
Uzgred, i Francuzi imaju malo tu žicu. Oni npr. namerno neće da pričaju engleski, jer vole i poštuju svoj jezik. Isto tako, kada im tamo neko sa balkanskih prostora ode u goste, krajnje su ravnodušni (ravnodušni do prezrenja) prema takvom gostu (pričala mi je bivša cimerka kojoj verujem i koja je tamo provela mesec dana). Možda je to ta francuska sujeta, meni na to liči. Takođe, dobar deo njihove književnosti pati od bespotrebnog prenemaganja, u smislu od prostih stvari napraviti po svaku cenu (nepotrebno) složene. Čast izuzecima, ali čak i Flober koga volim da čitam i koji je školski primer začetka modernizma u narativnim romansijerskim postupcima je hiljadu puta bolji u svojim (privatnim) pismima, negoli u svojim romanima. Naravno, samo moje mišljenje, i ništa drugo.
Izvinite za ovoliki of topik, neću više, obećavam.
