U mom kraju, gde su ljudi inače vrlo sujevjerni (takva im jednostavno kultura), reč "pokojni" je i način da se govornik ili sagovornik sami zaštite od smrti. Obično će se reći "pokojni" uz ime svakog pokojnika — uvek ako je govornik poznavao tu osobu pre njene smrti, a često i ako nije. Upravo tom rečju govornik na izvestan način pravi ogradu od mrtve osobe, čime sebi obezbeđuje zaštitu od njenog duha ili od smrti uopšte i sl. Jer se izgovaranje imena mrtve osobe ovde generalno uzima kao loš znak, i onda se ovom rečju govornik ograđuje od toga, a to je onda (pominjanje mrtvaca) obično propraćeno i kuckanjem u drvo ili pljuckanjem, što su takođe metodi zaštite i ograđivanja od izrečenog, onda kada to izrečeno "ne sluti na dobro".
