Srpski dijalekti

<< < (3/3)

kulsavaj:
Цитирано: Pedja link=topic=5877. msg65775#msg65775 date=1343380872

Možda je objašnjenje u sinapsama u mozgu. 

U razvojnom dobu mozga, sinapse se formiraju na osnovu toga kako je on podstican.  To se odnosi na sve funkcije mozga pa i na govor.  Ako je neko razvio govorni aparat u sredini gde se govori jedan jezik, koji koristi određeni skup glasova, vrlo je verovatno da će imati problem sa izgovaranjem glasova iz drugih jezika, kojih u tom jeziku nema.


Koliko sam ja upućen, navodno da iza šeste godine se strani jezik  uči nešto drugačije nego do šeste.  Ali svejedno mi je čudno, jer Kosovo je bilingvističko, kosovski Albanci nemaju problema s nerazumijevanjem srpskih riječi, njima to ipak nije baš strani jezik a vjerojatno da ove s kojima mi dolazimo u kontakt i nisu baš educirani, pretpostavljam da talentirani, školovani i inteligentni Albanci bi trebali moći jednako dobro govoriti i albanski i srpski s minimalnim razlikama? A i Goranci kojima je srpski prvi i osnovni jezik također imaju nešto drugačiji fon pojedinih glasova (pa prije 20 dana su u BG u tramvaju napali Goranca jer je u izgovoru imao "premekano" ć).  Romi iz Podujeva i okoline Prištine, ista stvar, po njima mi je to i došlo na razmišljanje, jer njima fond riječi nije problem, tzv.  starija generacija ljudi rođenih i odraslih na Kosovu oni svi fonetski imaju "pomak", dok mlađi već kako koji, neki su se prilagodili bolje neki lošije, ali generacije rođene na Kosovu imaju "lj", a naravno ovi koji su rođeni i odrastali u Slavoniji nemaju fonetski "pomak", jedino imaju ali minimalno, drugačije naglaske i padeže kadkad "pobrkaju". 

kulsavaj:
Jel može  netko pojasniti o čemu se u biti radi, imam par pitanja za neke pojave u govoru, ali ne mogu niti pitanje stručno postaviti, pa mi niti dijagnoza ne bi bila točna, ali evo:
1.  deklinacija imenice Tito, naime relativno često se može čuti kako se u genitivu i dativu ovo ime deklinira Tite umjesto Tita, odnosno Titi umjesto Titu.   Za ostale padeže ne znam, ali za ova dva sam siguran da se tako koriste, e sad da li netko može reći gdje je korijen te pojave, tog takvog "nespretnog" dekliniranja? Mislim javlja se u praksi ali zbog čega?
2.  "brzina" govora, o čemu se tu radi? Evo primjer: ljudi iz Dalmacije neuporedivo brže govore nego u Slavoniji, manje više će svi iz okolice Zagreba reći kako slavonci govore polako i razvlače, a mi njima da ih ponekad ne možemo pratiti koliko brzo "izverglaju" misli, a ono što je interesantno je što ljudi iz Novog Sada će reći za nas iz Osijeka da im "prebrzo" pričamo.   O čemu se tu radi? Zašto uopće dolazi do toga da govorimo različitim brzinama? To je kod stranog jezika izraženo, npr.   slovenski ako je prebrz nema šanse da povežem, ali također i kad pretjerano brzo čitaju vijesti  po srpskim tv postajama, ali i splitski spikeri također, više od pola pobjegne?
3.  zašto u govoru ljudi sjevorozapadne Bosne kad izgovore "bez veze" to zvuči kao jedna riječ, a nekim drugim "govorima" se osjeća kako su to dvije riječi?
4.  opet deklinacija, ali bosanskih govornika, umjesto bicikl koriste bicikli, umjesto loptu kažu lopte? O čemu se tu radi? Ovo bicikli, to ima i kod nas u Slavoniji po nekim selima, samo sam mislio da je to tako zbog toga što su izvorno ti govornici slovačkog, rusinskog ili ukrajinskog porijekla, pa sam mislio kako to ima utjecaj, ali evo ima i u govorima Bosne. 

Ako sam promašio temu, oprostite, slobono smjestite na mjesto koje je prikladno.   I možda da otvorite temu o bilingvizmu u Srbiji ali i šire, o gubljenju jezika predaka ili o očuvanju jezika predaka, o poteškoćama ljudi koji dolaze iz npr.   familija koje u kući govore isključivo mađarski, a školu pohađaju na srpskom?

VladKrvoglad:
Zanimljiva pitanja.
Razmislio sam za Tita - Titi.

Mslim da se ovde radi o prebacivanju na izvesan obrazac deklinacije; na onaj kao kod skracene varzije imena Miodrag, Mihajlo,Mihovil itd - Mijo. Radi s o reci sa dugosilaznim akcentom; a taj akcenat u Bosni cesto koriste i kad izgovaraju Tito.

Dakle; Mijo - Miji, Tito - Titi.

Brzina govora se cesto oslanja na 'pevanje' u intonaciji. Tako se, na muzicki nacin, lakse pamte celi sklopovi recenica, a koji se posle verglaju. Ipak, ako duze slusas, videcs da je to najcesce u okviru nekih rutiniranih razgovora. Kad moraju reci nesto sto trazi odstupanje od sablona, i oni uspore, naravno. 

kulsavaj:
Цитирано: VladKrvoglad link=topic=5877. msg65783#msg65783 date=1343495636

Zanimljiva pitanja.
Razmislio sam za Tita - Titi.

Mslim da se ovde radi o prebacivanju na izvesan obrazac deklinacije; na onaj kao kod skracene varzije imena Miodrag, Mihajlo,Mihovil itd - Mijo.  Radi s o reci sa dugosilaznim akcentom; a taj akcenat u Bosni cesto koriste i kad izgovaraju Tito.

Dakle; Mijo - Miji, Tito - Titi.

Brzina govora se cesto oslanja na 'pevanje' u intonaciji.  Tako se, na muzicki nacin, lakse pamte celi sklopovi recenica, a koji se posle verglaju.  Ipak, ako duze slusas, videcs da je to najcesce u okviru nekih rutiniranih razgovora.  Kad moraju reci nesto sto trazi odstupanje od sablona, i oni uspore, naravno.  



To cijela Slavonija, starije generacije (predvidivo nedovoljno školovana) kaže Titi i Tite.  Ne znam za ostala područja.

Ali sam u jednom tv dokumentarcu, crno-bijelom iz Titovog vremena čuo kako ljudi iz Srbije kažu Tita kao nominativ.  Dosta često se ta kratka muška imena u nekim dijelovima Srbije (slično i deklinacija oko Dubrovnika) koja u tzv. zapadnoj varijanti završava na o, dobija a na kraju.

Навигација

[0] Индекс порука

[*] Претходна страна