Pravopis izdanje 1986. str. 88 t. 203.-206.
Toliko o pravopisu. A važeći pravopis je iz 1993.
Bagzi, piše:
134. Uzvičnik, kako mu i samo ime kaže, stoji iza iskaza uzvičnog karaktera. Oni se delom odlikuju i svojim sklopom, ali su neki uobličeni i kao obične rečenice, a uzvičnost proističe iz njihovog sadržaja i smisla koji im se pridaje.
a. Uzvičnik se najčešće i najredovnije piše iza uzvičnih izraza koji odstupaju od neutralne informativne rečenice samim svojim sklopom (nerazvijenošću ili skraćenošću, posebnom sintaksičkom konstrukcijom, formalnim upitnim oblikom i sl.):
Ajaoj! - Teško nama! - Bravo! - Srećno! - Na zdravlje! - Vatra! - Zemljotres! - Upomoć! - Juriš! - Na noge! - Za njim! - U zaklon! - Nazad!
Bože mili, vesela praznika! - Ah, sramote! - Čudna li zaključka! - Hude li nam sreće!
Kakva oluja! - Koje li nesreće! - Koliko muke! - Šta je naroda! - O mili časi, kako ste daleko!
Živ bio! - Čudna popa, jadi ga ubili! - Grom ga ubio! - Živjela sloboda!
Da sam to samo znao! - Kad bi to bilo sigurno! - Da je meni leći pa umreti!
Uzvičnik se iza ovakvih iskaza obično ili po pravilu piše ako stoje izdvojeno ili na kraju rečenice, ali kad se uklope u razvijeniju rečenicu, on se može slobodno i izostavljati - ako se ne dovodi u pitanje jasnost; na primer: Kaži pravo, tako bio zdravo, sa šta, brate, ode u hajduke?
b. Od gramatičkih oblika uzvičnom karakteru posebno su skloni imperativ u zapovednoj i vokativ u dozivnoj funkciji, pa se u izolovanim primenama obično pišu sa uzvičnikom. Međutim, radnja koja se sugeriše imperativom najčešće nema karakter zapovesti, a oslovljavanje vokativom obično ne znači dozivanje i nema izražen uzvični karakter, te uzvičnik postaje suvišan. On se, u stvari, piše fakultativno, po izboru pisca, kad se naglašava afektivni i uzvični karakter iskaza, npr.:
Stojte, galije carske! - Padajte, braćo! Plin'te u krvi! Ostav'te sela nek gori plam! - Ginite, braćo! Junaci! Ljudi!
c. Uzvičnik se katkad piše i iza rečenica normalnog sklopa kad se ističe njihov uzvični karakter, npr.:
Neću ti to zaboraviti! - Odgovorićemo im ravnom mjerom!
Isto tako, uzvičnikom se obeležava i neočekivanost ili neobičnost onoga što je iskazano rečenicom, te u ovoj službi zamenjuje dopune tipa "začudo", "zamislite", "mimo mog očekivanja" i sl. Time se onda menja izražajni smisao rečenice običnog sklopa, npr. Voz je stigao bez zakašnjenja!