Ne znam, ja sam ceo život slušala i govorila tački, mački, pljački, znački itd.
Genitiv množina na -aka mi deluje - starinski.
Da li ima veze to sa delom odakle je ko? Moguće je da se u Beogradu koristi nepravilniji oblik...

Osim toga, "mačaka" mi se čini kao oblik koji sam često slušala od ljudi koji su rođeni i odrasli u Valjevu i okolini...
S obzirom da "negde može, negde ne može", još jedno pitanje: A kako žu ja da znam gde mogu oba oblika a gde ne mogu, osim onih očiglednih, koje navodi Klajn: majaka, slućaba itd... Kako da ja znam, ovde može i jedno i drugo, ovde samo prvo, a ovde samo drugo...