To je svakako tako.
To je zasigurno tako.
To je sigurno tako.
To je nesumnjivo tako.
To je upravo tako.
To je definitivno tako.
Sve u znacenju ja sam siguran da je to tako
Ja bih sigurno (= sa sigurnošću u tu tvrdnju) rekao da su u ovim primerima rečce.
I neki drugi bi se sigurno (= ubeđen sam) složili.
Nisam siguran mogu li se baš sve upotrebljavati i kao prilozi, ali neke sigurno mogu.
Na primer "sigurno smo odgovorili na sva pitanja" ili "sigurno ćemo putovati". Obe rečenice su dvosmislene, jer "sigurno" u njima može da izražava čvrstu ubeđenost onog ko govori, ili da podrobnije opisuje radnju predikata (odgovaranja ili putovanja).
Dakle, zavisi od toga kako se koriste.
hvala puno!
a da stoji zarez, bila bi rjecca? Npr. To je, svakako, tako. To je, zaista, tako.
Problem je sto u govornom jeziku ne mogu da zamislim nekog ko bi pravio pauzu na tim mjestima. Posebno sto su isti u funkciji pojacavanja iskaza.
Nema zarez veze s tim. (A i ne poklapa se uvek s obaveznim pauzama u govoru.) Promače ti možda i onaj smajli Alefov.