Dobro si ti to Jelčice časti mi, “novorodjenčadima” ni meni nije prihvatljiv genitiv/dativ/instrumental ili lokativ množine “novorodjenčad”, nego je to kao što si rekla “novorodjenčadi”.
Vlad, "novorodjenčad” nije zbirna imenica, to je jednostavno množina imenice “novorodjenče”. "Novorodjenčadi" nije množina od "novorodjenče". Vjerujem da su takva objašnjenja data u gramatikama, našao sam ih dosta na internetu i bukvalno su kao prekopirane iste dubioze i po hrvatskim i srpskim sajtovima podjednako. Ne znam šta da kažem osim da mi je to nevjerovatno da se takve stvari pišu, iako svako od nas može uz malo truda da shvati da to nema smisla u srpskom ili hrvatskom jeziku. Evo da citiram članak na Wikipediji dje vele:
Zbirne imenice označavaju skup primjeraka shvaćenih kao cjelina u kojoj se ne izdvaja pojedini član tog skupa pa primjerke ne možemo pobrojiti. Te imenice obično nemaju množinu, a deklinacija im je kao deklinacija imenica srednjeg roda
• zbirne imenice u kojima se vrši glasovna promjena jotacija (cvijeće, kamenje, granje, lišće, grmlje, drveće, trnje, grožđe)
• zbirne imenice koje se završavaju na -ad i koje označavaju grupu ljudi ili životinja (momčad, perad, telad, siročad). Ove imenice pripadaju -i deklinacijskoj skupini.
• zbirne imenice na -a (djeca, braća, gospoda...)
U množini, dvojini i rodu imenica postoje izuzetci za neke riječi. Jeste da u životu postoje korisne nejasnoće što veli Svetozar Marović, ali ova zbrka u shvatanju množine imenica ne da nije korisna, nego bolje da nismo ovakve stvari učili.
Ka-ta-stro-fa pod tačkom 1: Ne može da se prebroji lišće, drveće i to ? Pa ako imaš dvije ili tri godine to bi stvarno moglo da bude i tačno, ali ako si onako stasao možeš da ih brojiš po potrebi. Prva rečenica bi bila prihvatljiva da otkinemo „pa primjerke ne možemo pobrojiti“. A zašto „ne možemo pobrojiti“ objašnjava se jasno u drugoj rečenici: „te imenice nemaju množinu“. Možda je nemaju zato što su ove imenice same množina? Eto dobrog objašnjenja. Evo moj predlog za editovanje članka na Wikipediji, u cilju ispravljanja gramatičkih dubioza po knjigama i glavama:
Cvijeće, kamenje, granje, lišće, grmlje, drveće, trnje, grožđe su riječi koje označavaju množinu imenica od kojih je većina brojiva. Jednina ovih riječi je: cvijet, kamen, grana, list, grm, drvo, trn, grozd. One koje su brojive imaju alternativnu množinu: cvjetovi, grane, listovi, grmovi, trnovi, grozdovi. čiji genitiv se koristi u brojanju pojedinačnih primjeraka od 5 pa nadalje: 5 cvjetova, 6 cvjetova, ..5 listova, 6 listova, 5 grozdova, 6 grozdova..(Do broja 5 naravno koristi se genitiv jednine: 3 cvijeta, 4 cvijeta..)
Treba razlikovati brojivost imenice od množine imenice. Množina imenica cvijet, grana, grm..itd nije dva cvijeta, tri cvijeta..dvije grane, tri grane. Množina imenice je riječ koju shvatamo kao "više od jednog primjerka" ili kao skup pojedinačnih primjeraka nečega. Postojanje množine imenice ne znači i da je imenica sama po sebi brojiva. Sa imenicama "kamen" i "drvo" brojanje očigledno teže ide.
U zavisnosti od toga da li želimo ili ima li smisla da ove imenice posmatramo kao cjelinu ili ne, jedna ili druga množina će biti prihvatljiva u datom kontekstu. Nekad ne postoji značajna razlika u upotrebi jedne ili druge množine, pa čak ni stilska:
Ogoljele grane su se osušile i promrzle.
Ogoljelo granje se osušilo i promrzlo.
Da razlikujemo dva različita oblika množine ovih imenica, možemo onu prvu zvati “zbirna množina” a drugu "brojiva množina".
Ka-ta-stro-fa pod tačkom 2: Ajde dobro što se zbrka napravila oko ovih imenica koje imaju dva oblika množine, ali što telad završiše zajedno sa njima to mi nije jasno. Jedno tele, dva teleta..petoro teladi, šestoro teladi.. Ne znam po čemu su “telad” kao množina brojive imenice “tele”, koja se kao i množina velikog broja imenica u srednjem rodu formira dodavanjem nastavka “ad”, više “zbirna” od množine “bikovi” ili “krave”, da uzmemo na primjer njihove tate i mame. Naravno isto važi i za imenicu “novorodjenče”, čija je množina “novorodjenčad”, “siroče-siročad”, “jagnje/jare-jagnjad/jarad” itd.
Jedino što mi pada na pamet kao razlog za ovu čudnu klasifikaciju imenica je da postoje imenice kao perad, gamad .. koje postoje samo u množini i imaju nastavak “ad” (odje
http://www-gewi.uni-graz.at/gralis/Linguistikarium/Morphologie/Substantiv/BKS/Imenice/Imenice_Stevanovic.html sam našao da taj slučaj ima i ime i to latinsko "pluralija tantor" ) možda ih to čini zbirnijim od normalne imenične množine?
Na istom mjestu sam našao objašnjenja koja su toliko zamršena, netačna ili toliko odudaraju od naslova "Savremeni srpskohrvatski jezik" da stvarno mogu reći da žalim ove Švabe u Gracu što uče srpski iz ovoga. Mogu da zamislim koju to zbrku njima u glavi stvori kad meni treba da čitam sto puta da shvatim o čemu to pisac. Na primjer, ovo što autor naziva zbirnom imenicom "groblje" je možda bila množina riječi "grob" za Dositeja Obradovića, ali za nas danas sigurno nije. Riječ danas shvatamo kao ogradjeni prostor dje te slože kad dodje vakat.
Ili na primjer opet za lišće, kamenje, cvijeće i to ovo se tvrdi:
Ali se ove zbirne imenice nikada ne upotrebljavaju u značenju prave množine. Tu službu ovde vrše pravilni oblici dotičnih imenica, a zbirne imenice označavaju, istina, množinu, bolje reći – mnoštvo pojedinih predmeta ili lica uzetih skupa u jednome zbiru, tj. označavaju jednu celinu sastavljenu od bezbroj ili od većeg broja jedinki koje se utapaju u tu celinu označenu zbirnom imenicom. Kolika je razlika između pravilne množine i ovih zbirnih imenica lako je zapaziti iz bilo kog primera s ovim imenicama. Tako, ako uzmemo primere:
Jesenje lišće već uvelo je i trave nema, pustoš je svud
i
Na podu je bila jedna ogromna rpa listova iz rasutih knjiga, Nije da znam šta je "prava" a šta "neprava" množina ali valjda bi to trebalo da znači da je prava množina kad misliš na nešto konkretno, a "zbirna" bi bila neprava i potrebno bi bilo neko ekstra uopštavanje da bi upotrebio taj oblik, kao ovaj navedeni iz pjesme. Poseban problem sa ovim objašnjenjem je to što nema smisla porediti dva različita značenja riječi "list" da bi se ilustrovala inače već pogrešna pretpostavka. Lišće je naravno množina riječi "list" samo kad se ta riječ upotrebljava u smislu vegetacije, cvijeća i drveća.
Da zbirnu množinu upotrebljavamo redovno a ne samo u poeziji svako se može uvjeriti upotrebom riječi koje je autor naveo kao primjer. Bile su mi potrebne oko tri nanosekunde da izguglujem primjer za zbirnu množinu "cvijeće" dje ova "zbirna imenica" za autora ne bi bila prava množina riječi "cvijet":
- Joj, problemi sa Kibom u novom domu. Izgrickao je skoro svo cveće po kući.
dje bismo lako mogli konstruisati nastavak dijaloga:
- I onu orhideju što sam ti poklonila za rodjendan !?
- I nju!
Ka-ta-stro-fa pod tačkom 3: Opet množina brojivih imenica, vidi pod Katastrofom 1 i 2.
Slično objašnjenje na drugom mjestu:
3. Zbirne imenice
Zbirne imenice označavaju predmete i pojmove koji se nalaze u paru ili u nekom mnoštvu. Oblikom jednine kazuju množinu.
lišće, cveće, granje, telad, jagnjad, pilad, deca, braćaO Bože, O Madona ! (op.cit Svetozar Marović) Opet jagnjad i telad, lišće i cvijeće. Oblikom jednine kazuju množinu? To mora da je ono što vele “dijalektičko jedinstvo suprotnosti ” što nisam nikad shvatao šta znači. Ako nije onda je poezija, ni nju ne shvatam. Samo prve tri riječi na ovom spisku su zbirna množina odgovarajućih imenica u jednini, ostale su standardna brojiva množina imenica. Ovo "oblikom jednine kazuju množinu" pokazuje svu zbrku u shvatanju množine imenica. Sa množinom "lišće", "cvijeće", "granje" grupa pojedinačnih objekata se posmatra kao cjelina a ne kao jednina, pa ako nam je stalo da kažemo nešto slično citiranom (što nije neophodno zaista), mogli bi reći da ove imenice "Oblikom cjeline iskazuju množinu imenice u jednini". Riječ "jednina" u srpskom jeziku, koliko je meni poznato, se koristi jedino u ovom gramatičkom smislu, da označi pojedinačni primjerak nečega. Lišće, granje itd se ne mogu shvatiti kao pojedinačni primjerak ,već jedino kao veći broj pojedinačnih primjeraka koje posmatramo kao homogenu cjelinu. Razlika izmedju jednine i cjeline je prilično velika, i pomaže kad se razbistre ta značenja.
Očigledno da osim u rijetkim slučajevima, većina imenica koje označavaju realne objekte i koje možeš da izbrojiš imaju neku standardnu množinu, koja se najčešće formira u zavisnosti od roda na predvidljiv način. Neke imaju i dvije u zavisnosti od toga kako ih percipiramo. Postoje neke imenice čija množina je pretpostavljam neprihvatljiva većini, kao na primjer: množina "kamenovi" ili "drveta" . Zato brojanje ovih imenica od 5 pa naviše ide umjesto "5 drveta" "5 stabala drveća" ili umjesto "5 dragih kamenova", "5 komada dragog kamenja".
Zašto "kamen" nema brojivu množinu "kamenovi" a "pramen" ima "pramenovi" to ne znam, ali nije loše pitanje to je sigurno
