Dobro pitanje Glinto časti mi. I ja bih rekao ovo drugo kao i Svetlana iako na internetu ima i ovako i onako, zavisno od više stvari očigledno, vjerovatno prevashodno u zavisnosti od forme glagola i konteksta u kojem se to upotrebljava. Za fraze koje sam probao, malo više rezultata ima za varijantu bez "se" ali opet velim da to sigurno zavisi od konteksta. Uglavnom, broj 2 pej ba, du pua, prva varijanta nije moj cup of tea.
Interesantno je da su opet ovi jezički savjetnici neumoljivi, evo sa jednog hrvatskog
http://savjetnik.ihjj.hr/savjet.php?id=146/, a nemam nikakve sumnje da su i naše baba Smiljane revnosno i na sličan način ovo proskribovale:
Neprijelazni glagol zahvaliti znači 'izraziti zahvalnost komu za što', npr. zahvaliti na danu povjerenju, zahvaliti komu na lijepim riječima. Povratni oblik zahvaliti se upotrebljava se u značenju 'ljubazno ne prihvatiti ili odbiti što', npr. zahvaliti se na ponuđenoj suradnji znači 'ne prihvatiti ili odbiti suradnju'. Povratni oblik zahvaliti se ne treba upotrebljavati kada želimo izraziti zahvalnost. Pogrješno je: *Zahvaliti se publici na podršci; *Zahvaljujem se svima koji su mi pomogli, a pravilno je: Zahvaliti publici na podršci, Zahvaljujem svima koji su mi pomogli
Znači pogrješno je "zahvaljujem se" a pogrješno je i "pogrešno" nema sumnje pa neka ovo "pogrješno" i zube polomi ima tako da se priča i gotovo. Pravilo je to, u nauci o jeziku poznato kao baba Smiljanino pravilo sedam prstiju lijeve ruke.
Htio bih da kažem nešto u vezi ovoga "pogrješnog" i "pravilnog" govora u vezi ovoga što je naš "ne traži dalje" guru jezika Klajn rekao u izjavi od prije neki dan, jer je stvarno zaparalo uši koliko je licemjerno.
Ono što su u Hrvatskoj radili sa jezikom je bio suludi državni projekat i samo oni koji su ili potpuno gluvi ili su potpuno slijepi ili su bili potpuno u komi ovih zadnjih dvadeset godina nisu primijetili šta se radilo sa jezikom u Hrvatskoj i na koji način. Zaista mi je čudno onda kako je jezičkom profesionalcu ova poplava novogovora u Hrvatskoj koji je 90tih dekretom uveden kao standard u jeziku u udžbenicima, i na televiziji, i u novinama i dje god drugo, vrsta ekstremizma koja je uporediva sa ovim guranjem "srbski" umjesto "srpski" u nekim uskim nacional-maloumnim krugovima s ove strane brda. I čudno je kako Klajn ima informacije o primjerima leksike koja nije prošla u endehaziji, a nema o ovoj koja je na isti način postala standard pola vijeka kasnije. On je to nekako poravnao sa prilično neodredjenim "mnogima tamo" i "mnogima ovamo", tako da se stiče pogrješan utisak da su "mnogi" tamo i "mnogi ovamo" imali jednak uticaj na jezik. Da je to besmislica dokazaće najpovršnije poredjenje vokabulara srpskog i hrvatskog jezika od devedesetih na ovamo sa jezikom prije devedesetih.
A ovo o "priznavanju pravila" i to, to prilično govori o većem problemu koji preovladava u shvatanju jezika odje. Ako išta dobro ilustruje da je pravilan jezik svaki jezik koji se upotrebljava, onda je to slučaj sa ovim što su radili sa hrvatskim jezikom. Ako se neka upotreba forsira kroz glavne komunikacione kanale onda postoje dobre šanse da će postati pravilna pa šta god važeći pravopis mislio o tome. Ako je to problem što ne piše tako u pravopisu, biće novo izdanje u kome će novo pravilo zamijeniti staro, to bar nije greda. Nekad naravno ne pomaže ni što se drugačije upotrebe forsiraju kao u slučaju ovog "pogrješno". Jeste da je sad po ovim novim pravilima u hrvatskom jeziku pogrješno reći "pogrešno", a prije je pogrešno bilo "pogrješno", ona stara upotreba se pokazala žilavom u ovom slučaju pa ovo "pogrješno" nije prošlo u upotrebu pa iako je po kvazi-pravilima ovih kvazi-jezičkih gurua.
I da dodam ovo iz komentara na ovaj članak
http://www.nadlanu.com/pocetna/info/drustvo/Ivan-Klajn-o-srBstvu-quotNe-mogu-prave-Srbende-da-slede-tog-izroda-Vuka-Karadzicaquot.a-173873.295.html kao edit, bilo mi je interesantno jer nisam baš nimalo upućen u ove Pro-Vuk i Kontra-Vuk struje u našem jeziku:
Али се не слажу да је језик простог народа способан да носи узвишеност мисли које постоје у једној култури и једном језику.U-žas. Ne zna prost narod za uzvišenost misli, za to treba da budeš kompleksan. I kako uopšte ide ta podjela na prost i kompleksan narod? I u kom pogledu bi to ovo arhaično "srbski" bilo uzvišenije nego ovo naše sad "srpski"? I da li se odgovori na ovako kompleksna pitanja mogu izraziti prostim jezikom? Ovakav patriotizam u jeziku možda pomaže ljudima da se ono, vrate koji vijek unazad kad im se čini da su misli bile bolje i uzvišenije ili su se bar uzvišenije izražavale, ali sa stanovišta današnjeg jezika i ljudi koji nemaju crno na bijelo neku psihijatrijsku dijagnozu, i rečeno neuzvišenim jezikom prostog naroda koji danas govorimo, to izgleda baš blesavo. I odakle da učimo taj govor sad, je li sa originalnog CD-a sa Lazarevim govorom prije bitke na Kosovu.
