A ustanovljen je i uzročnik ove jezičke devijacije "u vezi" i genitiv- to je predloški izraz H5N5 "povodom"
http://www.karakter.rs/kako-se-kaze-pise/u-vezi-sa-necim-s-obzirom-na-to-sto/:
Jasno je da se ovaj genitiv javio po analogiji sa drugim predloškim izrazima sličnog značenja (pre svega povodom), ipak očuvano značenje imenice veza zahteva da se ovde upotrebi predlog s sa instrumentalom: u vezi sa tim, u vezi sa vašim pitanjem itd.
Ha-os bra-te. Garant ova ekipa ima fejsbuk stranicu za očuvanje značenja imenice veza. Sad ću da ih tražim da im pošaljem prijeteće pismo:)
Prije svega i posle svega "povodom" nije predloški bilo šta, nije predlog, a šta autorka podrazumijeva pod ovim "izraz" to ne znam. "Povodom" je riječ, imenica je i to instrumental imenice čiji je nominativ "povod". I ima Sergeja da zovem da mane tablom neki put i za ovu riječ, da sačuvamo značenje, da ne propadne. Baš nema smisla da branimo značenje "veze" a za "povod" i za druge riječi da nas baš briga, zato ima sve da branimo džumle.
Da vidimo kako stvari stoje sa ovom riječi "povodom" najbolje da stavimo tu riječ malo u širi kontekst pa da onda zaključujemo. Ako uzmemo slične kombinacije imenica u instrumentalu+imenica u genitivu vidjećemo da je u pitanju potpuno isti sintaktički šablon kojeg ima ohoho u srpskom jeziku, na primjer:
Obratio sam se Sudskom vijeću povodom izricanja presude.Obratio sam se Sudskom vijeću prilikom izricanja presude..
Obratio sam se Sudskom vijeću putem/posredstvom video-bima..U ovim rečenicama imamo imenične fraze koje su sintaktički identične - sve su adjunkti u pripadajućim rečenicama. U svakoj od ovih fraza imenica u instrumentalu je head fraze a imenica u genitivu koja je slijedi je njen komplement. Znači, u "povodom izricanja presude" govorimo o povodu, "prilikom izricanja presude" govorimo o prilici, u "putem video-bima" govorimo o putu, a u "posredstvom video-bima" govorimo o posredstvu.
Semantički, ove fraze imaju različita značenja u rečenici: u prvoj je to adjunkt kojim se objašnjava razlog, u drugoj vrijeme a u trećoj instrument/način. Ako raščlanimo frazu jasno je da je imenicama "put", "prilika", "povod" i "posredstvo" potrebna dodatna specifikacija, i da je to svrha imenice u genitivu koja je slijedi. U ovom smislu, takodje vidimo da je odnos dvije imenice u ovim frazama u navedenim rečenicama identičan: izricanje presude je povod, izricanje presude je prilika, video-bim je put, video-bim je posredstvo. (U imeničnoj frazi u kojoj je "povod" u nominativu značenjski odnos sa komplementom koji slijedi je drugačiji. U rečenici "Povod mog javljanja je loš položaj zdravstvenih radnika", moje javljanje nije povod, nego je to "loš položaj radnika" ). Nisam upoznat nešto sa metodologijom koja se koristi u očuvanju značenja riječi u jeziku ali jeste da ova upotreba "putem" ne liči ni na jednu kategorisanu vrstu puteva, pa je li to sad pravilno upotrebljavati ili nije za to ću morati da kontaktiram nadležne.
Imenica u instrumentalu može biti kvalifikovana nekom drugom formom pa da opet imamo isti obrazac:
Obratio sam se Sudskom vijeću zahtjevom za oslobadjanje/zahtjevom da me oslobode... Imenica "zahtjev", za razliku od imenica u prethodnim primjerima koje uzimaju imenicu u genitivu kao komplement, uzima drugačije forme kao komplement. "Zahtjevom" je kvalifikovano predloškom frazom "za oslobadjanje" odnosno infinitivnom rečenicom "da me oslobode". Semantički obrazac je isti kao u prethodnim rečenicama - "zahtjev je oslobadjanje" i "da me oslobode".
Ili da opet uzmemo frazu imenica-imenica, na primjer:
Obratio se Sudskom vijeću riječima svetog Bude Budvanskog: #$%&/..
(traži se prevodilac Sanskrit-Srpski-Sanskrit )
U ovom slučaju imenična fraza "riječima svetog Bude Budvanskog" ima imenicu "riječima" kao head fraze i imeničnu frazu "svetog Bude Budvanskog" kao komplement, slučaj isti kao u prethodnim primjerima. Semantički odnos imenice "riječima" i "svetog Bude Budvanskog" nije isti kao u tim primjerima, ali je sintaksa jasno ista kao u prva tri primjera.
U svakom od navedenih primjera možemo zamijeniti komplement imenice koja je glavni element fraze sa tim/ovim/onim/sledećim/čudnim/ovakvim/onakvim kojim i tako na isti način tačno odrediti imenicu u ovim rečenicama:
Obratio sam se Sudskom vijeću
ovim zahtjevom/ovom prilikom/ovim putem/ovim povodom ili sledećim zahtjevom/sledećom prilikom/sledećim povodom/sledećim putem, čudnim zahtjevom/čudnom prilikom/čudnim povodom/čudnim putem.. ili nekim drugim prikladnim pridjevom ili determinerom. To što sad ove riječi stoje ispred glavne imenice je zato što su te riječi determineri ili pridjevi a ove forme dodju prije imenice, takav je adet u srpskom jeziku. Što bi rekao Zvonko Mihajlovski krilo nikad ne pada daleko od beka, tako u sintaksi pridjev nikad ne pada daleko od imenice. Znači krilo od beka, pridjev od imenice, a ne na primjer krilo od centarfora ili pridjev od predloga. Pridjev i determiner na tom mjestu govore da je to ispred imenica, a ne predlog ili prilog ili bilo šta drugo.
Ili da uzmemo sledeće primjere pa da još malo uporedimo sa onim prije:
Idem u grad
nedjeljom.
"Nedjeljom" je imenica u instrumentalu, nije prilog, nije predlog, ni bilo šta drugo nego je imenica. Da nije imenica ne bismo mogli da kažemo na primjer:
Idem u grad
svakom drugom nedjeljom.
ili
Idem u grad
Vaskršnjom nedjeljom.
ni ništa slično jer riječi koje kvalifikuju "nedjeljom" su standardni pratioci imenica a ne nekih drugih riječi. Ili da uzmemo sličan primjer:
Idem u grad
radnim danima.
Sad imamo činjenicu da je imenica u instrumentalu, da je pridjev njen atribut i da je imenica u množini "danima" kao dokaze da je "radnim danima" imenična fraza a ne priloška fraza. Ili ako se vratimo na frazu imenica u instrumentalu-imenica u genitivu:
Idem u grad
danima vikenda.
Opet kao u prva tri primjera govorimo o imenici u instrumentalu kao glavnoj riječi u frazi, u ovom slučaju to je "danima" a "vikenda" služi da precizira o kojim tačno danima govorimo.
A slično guslanje u vezi u vezi plus genitiv sam našao i odje
http://www.unilang.org/viewtopic.php?f=41&t=22254:
povodom je predlog i stoga zahteva imeničku vrednost uz sebe (npr. imenicu ili zamenicu), zato mora "povodom toga".
Prilično je površan zaključak koji proizilazi iz logike "predlog uvijek dodje prije imenice" —> "povodom" mora ići sa imenicom —-> "povodom" je predlog. I imenice idu zajedno sa drugim imenicama a bogami i većina drugih kategorija riječi tako da nam takav zaključak sam za sebe ne pomaže puno.
Norma prihvata samo "u vezi s(a) + instrumental", tako da ti preporučujem da u formalnim situacijama koristiš samo tu konstrukciju. Dosta ljudi će ipak upotrebiti "u vezi + genitiv", ali za sada to "nije preporučljivo" po pravilima preskriptivne gramatike.
Ja bih čovjeku preporučio da zajebe besmislena pravila i da se opusti i upotrebljava slobodno i genitiv u ovoj frazi, pa koja god da je situacija, neka se ne usteže. To što je pisac pravopisa Sima Strahota bijesan što se taj genitiv tu upotrebljava to je njegov problem, nije moj. Ono što Gugl veli je da su ove dvije varijante ravnopravno u upotrebi, s tim što "u vezi sa" treba shvatiti kao forsiranu i nategnutu upotrebu, a ova druga ispada da je korov kojeg se nemoguće otarasiti.
Ono što meni nije jasno je kako ljudi uopšte pomisle da su oni pozvani da štrickaju jezik po njihovoj volji, proskribuju i dozvoljavaju u jeziku, uz neka nesuvisla objašnjenja ako ih i ima, a još su mi nejasniji ljudi koji prihvate takvu vrstu nametnutog autoriteta kao nešto što ne smiješ da dovodiš u pitanje. I onda ako to stvarno treba tako da funkcioniše pa da imamo neki autoritet koji "za sada ne dozvoljava" upotrebu riječi i izraza ali se šuška da će na sledećem plenumu CK za očuvanje značenja dozvoliti dosta toga, kao na česmu, šta ja onda da radim sa pravopisom koji imam? Da ga bacim, ne valja, jer ono što je nepravilno u mojem petom izdanju pravilno je u najnovijem šestom, pa će me čitanje ovog starog samo navesti na grešku? A onda imamo i problem kako da se ustanovi ta brzina kojom će se riječi dopuštati i proskribovati i puno drugih stvari što ostaju nejasne.
Da citiram ovo što je rekao Samuel Johnson u predgovoru njegovog rječnika engleskog jezika, prije cirka dva i po vijeka, i što ima daleko više smisla kao generalni pristup jeziku en.wikipedia .org/wiki/Linguistic_prescription
Kada vidimo da ljudi stare i umiru nakon odredjenog vremena, jedan za drugim, vijek za vijekom, rugamo se eliksirima koji obećavaju da će nam pomoći da doživimo hiljadu godina; potpuno je opravdano onda i da se rugamo leksikografu koji, iako ne može navesti nijedan primjer nekog naroda koji je sačuvao svoje riječi i fraze nepromijenjene, vjeruje da će njegov rječnik okameniti njegov jezik, i sačuvati ga od kvarenja i propadanja, i da je u njegovoj moći da promijeni prirodu svijeta, i da ga u jednom mahu očisti od gluposti, taštine i neiskrenosti
Sa ovom nadom, ipak, osnivale su se akademije, u cilju odbrane rukavaca jezika, da se zadrže bjegunci, da se odbiju nametljivci; ali njihova budnost i aktivnost su se do sada pokazali uzaludnim; zvuci su previše promjenljivi i osjetljivi na zakonska ograničenja; da okuješ slogove, da vežeš vjetar, su jednako poduhvati gordosti koja ne želi da prilagodi svoje želje prema svojoj snazi. Francuski jezik se očigledno promijenio pod nadzorom akademije; pridržava se stila Amelotovog prevoda Father Paula, dok je Le Courayerov pomalo prevazidjen, i nijedan Italijan neće reći da izbor riječi bilo kojeg savremenog pisca nije jasno različit od pisanja Bokača, Makijavelija ili Karoa.
Ako kažeš Vlad da su problemi engleskog jezika drugačiji nego problemi srpskog jezika, to može da znači bilo šta, moraš da budeš precizniji, to je preširoka konstatacija. Ako misliš da su sintakse srpskog i engleskog nešto dramatično različite, ja bih rekao, kao generalni stav, da nisu. Ali opet kažem, da bi neki zaključak izveli morali bi da poredimo parče po parče. Evo šta veli Pullum na Language Logu o "content" pomoćnim rečenicama (koje izgleda nazivaju "objekatska dopuna" u našim gramatikama, pa je li 063 ili 4 ili koja je to ne znam)
http://itre.cis.upenn.edu/~myl/languagelog/archives/001317.html"There's an arrogance in the scientific community that they know better than the average American."
The Cambridge Grammar naziva ove "finite" pomoćne rečenice kao "that they know better than the average American" kontent pomoćnim rečenicama, preuzimajući termin od velikog danskog lingviste Ota Jespersena. Ne nazivamo ih "that" rečenicama, i ne nazivamo ih "komplementnim rečenicama", i postoje dobri razlozi za to. Rečenica koju je poslala gospodja Laferti, koju smo citirali gore, dobro ilustruje zašto je drugi naziv neodgovarajući.
Postoje dva razloga zašto ovaj sintaktički konstituent ne zovemo ‘that-rečenicama’. Prvo to bi bio parohijalni termin a ne termin koji se može univerzalno upotrebljavati: drugi jezici imaju konstituente potpuno istog tipa, ali u španskom je ovaj marker que, u njemačkom je dass, u Hindi jeziku je ki i tako dalje. Drugi razlog je što je ovo "that" često moguće izostaviti, pa bi bilo neobično da se konstrukcija nazove po jedinoj riječi koja se slobodno može izostaviti a da se konstrukcija ne promijeni.
Ono što je još interesantno u ovom članku je zaključak autora:
Poenta je da je konstituent "that they know better than the average American" "content" pomoćna rečenica, ali ne funkcioniše kao komplement u rečenici gospodje Laferti (ostavljamo ovo pitanje koja je funkcija ove pomoćne rečenice da bude utvrdjena budućim istraživanjem)
Ovo je napisao ko-autor referentne engleske gramatike, o konstrukciji kojoj je posvećeno preko sto stranica u ovoj gramatici. A mi štampamo li štampamo ovo nemoj genitiv da ne bije Sima.
Srećan Vaskrs svima na forumu koji slave. Hristos vaskrse!
