Deprecated: preg_replace(): The /e modifier is deprecated, use preg_replace_callback instead in /home/vokab/public_html/forum/Sources/Load.php(216) : runtime-created function on line 2  Користим прилику или користим се приликом
Српски језик - Вокабулар форум
Srpski jezik - Vokabular forum
08.03 ч. 09.06.2026. *
Добро дошли, Гост. Молимо вас пријавите се или се региструјте.
Да ли сте изгубили ваш активациони e-mail?

Пријавите се корисничким именом или имејлом, лозинком и дужином сесије

Помоћ за претрагу речника Вокабулара
Вести:
Правила форума - Речник - Правопис - Граматика - Вокатив - Језичке недоумице

 
   Почетна   Помоћ Претрага форума Календар Тагови Пријављивање Регистрација  
Странице: [1]
  Штампај  
Аутор Тема: Користим прилику или користим се приликом  (Прочитано 16470 пута)
0 чланова и 0 гостију прегледају ову тему.
umpirsky
гост

Ван мреже Ван мреже

Организација:

Име и презиме:
Саша Стаменковић
Струка:
Поруке: 6


« у: 16.11 ч. 04.04.2013. »

Здраво свима.

Наишао сам на следећу слику на интернету:



Па ме занима да ли је стварно правилно "користим се приликом" уместо "користим прилику" и ако може објашњење.

Хвала унапред.
Сачувана
umpirsky
гост

Ван мреже Ван мреже

Организација:

Име и презиме:
Саша Стаменковић
Струка:
Поруке: 6


« Одговор #1 у: 16.14 ч. 04.04.2013. »

Из неког разлога слика се не види, ево линка hxxp: sphotos-f. ak. fbcdn. net/hphotos-ak-prn1/156837_4046721221341_363742686_n. jpg
Сачувана
VladKrvoglad
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Организација:

Име и презиме:

Струка:
Поруке: 1.137


« Одговор #2 у: 17.16 ч. 04.04.2013. »

Hm. Ne vidim razlog zasto bi ijedna od ove dve varijante bila nepravilna?!
"Prilika" = trenutna okolnost.

Znaci:
Koristim se trenutnom okolnoscu
ili
Koristim trenutnu okolnost.

Ja upotrebljavam "koristim priliku", ali moze i ovo drugo, zasto da ne.
Сачувана
OMali
pod_nadzorom
одомаћен члан
*
Ван мреже Ван мреже

Организација:

Име и презиме:

Струка:
Поруке: 250


« Одговор #3 у: 09.07 ч. 06.04.2013. »

Prilično mi je zaparalo uši ovo "koristim se prilikom" Umpirsky, i nakon što sam se konsultovao sa Guglom shvatio sam zašto. Uzeo sam frazu "koristim se ovom prilikom" za koju je Gugl izbacio veoma mali broj rezultata na domenima Srbije i Crne Gore (16), znatno veći broj na hrvatskom domenu (25), i mnogo veći broj rezultata na bosanskom (62).
Poredjenje sa "koristim ovu priliku" pokazuje da je ovo ipak standardna upotreba u bilo kojem od ovih područja. Na hrvatskom domenu Gugl je izbacio 419 rezultata, srpski i crnogorski 605, i bosanski 360. To jasno pokazuje da je "koristim ovu priliku" ubjedljiv standard i onda i preferirana upotreba.
 Pretpostavljam da je to samo lična preferencija, ali da kažem da ovo povratno "se" sa glagolom "koristiti" upotrebljavam isključivo u negativnom smislu, na primjer da kažem: "koristio se raznim trikovima da bi.." ili tako nešto. Nekako mi ovo "se" u drugim situacijama dodje suvišno, pa i grbavo mi to zvuči nekad, kad može elegantno i fino da se kaže "koristio sam to i to..".
« Задњи пут промењено: 10.12 ч. 06.04.2013. од OMali » Сачувана
VladKrvoglad
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Организација:

Име и презиме:

Струка:
Поруке: 1.137


« Одговор #4 у: 12.46 ч. 06.04.2013. »

OMali,

Pitanje nije bilo sta je frekventnije.
Pitanje je bilo: da li je ispravno ovo ili ono.

Obe varijante su ispravne: i instrumental i akuzativ.
To i jeste ono sto cini nas jezik lepim i raznovrsnim.

Tvoja metoda sondiranja putem gugla jeste zanimljiva i ima neku vrednost: da da neko stanje na terenu.

Cesto se s pravom pitas zasto je nesto pravilno, a tri cetvrtine ljudi upotrebljava nepravilan oblik tog istog. Logicno jeste, treba stvari menjati i menjaju su, doduse sporo.
Ipak, nije pravi odgovor ni da se takve stvari odmah uvedu, 'isprave'. To je povladjivanje svetini, koje cesto koristi odredjeni soj politicara.
A razlog zasto treba biti oprezan, lezi i u ogromnom broju varijabila koje daju uticaj i na tvoje rezultate metodom ispitivanja guglom, na primer:

Eksplozija interneta, sa varijantama foruma, chetova, dnevnika i slicno - dovela je do toga da se u pisani jezik ubacila ogromna kolicina onog sto je nekad bio samo govorni jezik.
Jer, znas i sam da uvek postoji razlika izmedju pisanog i govornog jezika. Istog trena kad je Vuk proglasio govorni jezik za pisani, taj pisani se "zamrznuo" i proces je diferencijacije iznova krenuo.
Ja nisam Vuk da na osnovu 'internetske revolucije' proglasim govorne jezike pisanim.
Smatram da to treba menjati postepeno, gde je nacin uporednog postojanja vise varijanti - najbolji.
Vreme polako izbaci ono sto se vise ne koristi i tako jezik ide dalje.

Dakle, istina pravilnog postupanja je verovatno u nekoj zlatnoj sredini - kad bi je bilo lako odrediti.
Сачувана
OMali
pod_nadzorom
одомаћен члан
*
Ван мреже Ван мреже

Организација:

Име и презиме:

Струка:
Поруке: 250


« Одговор #5 у: 14.48 ч. 06.04.2013. »

Mi smo sad Vlad sa tim shvatanjem jezika, i takvim uputstvima o pravilnoj upotrebi jezika kao drug Crni u Kusturičinom Podzemlju, samo što Crni nije imao internet da vidi da se rat završio, a mi zaludu imamo, pa opet isto guslamo ova pravila i ovu istu priču. To pitanje o preskriptivizmu u jeziku je toliko puta diskutovano na toliko mjesta po internetu da mi je stvarno krajnje nejasno kako to ovim našim krojačima jezičkih pravila prolazi još uvijek kod bilo koga. Ima odje na primjer, vijest jeste bajata ali eto za nas je očigledno brejkinnjuz http://stancarey.wordpress.com/2010/02/16/descriptivism-vs-prescriptivism-war-is-over-if-you-want-it/

Evo citat iz citiranog članka, dvojica lingvista vele ovo:

Frank Palmer “Ono što je ispravno ili neispravno u jeziku je u krajnjem samo stvar toga šta je prihvaćeno od strane društva, jer jezik je samo stvar društvene konvencije.
John Lyons “Ne postoje apsolutni standardi ispravnosti u jeziku”

A to što koristim Gugl da bih zaključio koliko je fraza kao ova u upotrebi, to nema potrebe da objašnjavam ja mislim. Ako imamo preko 600 rezultata za jednu upotrebu, prema 16 rezultata za drugu, to je jedna korisna indikacija kako stvari stoje kad je upotreba ovih fraza u pitanju. A tačno je da bih volio da imamo jezički korpus sličan britanskom BNC ili američkom COCA, pa da lijepo razložimo te rezultate po registrima jezika, i da vidimo je li se to više piše tako, ili se govori, i dje se piše i dje se govori i takve stvari, ali nemamo mi tako nešto, i šta da se radi. Iako ne možemo da dobijemo precizne rezultate po registrima koristeći Gugl, kad dobijemo 600 rezultata možemo pouzdano da zaključimo da to nije samo jezik chat soba ili foruma, već je fraza prisutna u svim registrima govora i pisanja.

Ovo da je pisanje jezika koji se preovladjujuće koristi povladjivanje svjetini je samo jedan od razloga koji ljudi navode nebi li nekako okamenili neki jezik koji je njima po volji, i spriječili druge ljude da pišu drugačije od propisanog. U ovom tekstu http://people.ucsc.edu/~pullum/MLA2004.pdf Geoffrey Pullum je ispričao puno toga na ovu temu, a izmedju ostalog sistematizovao je i razloge na koje je on nailazio da ljudi navode kao osnov za jezička pravila koja nameću. Da ih citiram (ili još bolje pogledajte u originalu, na strani 7):

Nostalgija. Kao osnov se navodi: Dobra stara vremena i prohujalo zlatno doba, kada je postojala zamišljena jezička Utopija u kojoj su ljudi govorili ispravan jezik. Govoreći pravilno izbjegavamo: Promjenu —  raspad i  propadanje, kako jezički tako i društveni.
Klasicizam. Kao osnov se navodi: Značaj koji imaju visoko-prestižni jezici kao što je latinski. Govoreći pravilno izbjegavamo: Usvajanje inferiornih formi jezika.
Autoritet. Kao osnov se navodi: Povinovanje autoritetu pravila ustanovljenih od strane priznatih, visoko uvaženih gurua jezika. Govoreći pravilno izbjegavamo: Da budemo socijalno "obilježeni" govoreći jezik koji se obilježi kao jezik svjetine.
Estetika. Kao osnov se navodi: Ljepota i estetska reakcija na odredjeni jezik. Govoreći pravilno izbjegavamo: Ružnoću i neprijatnost.
Koherentnost. Kao osnov se navodi: Konzistentnost i red u korištenju ustanovljenih obrazaca u jeziku. Govoreći pravilno izbjegavamo: Haos, nered, nasumičnost u upotrebi jezika.
Logičnost.  Kao osnov se navodi: Logičnost u užem smislu riječi. Govoreći pravilno izbjegavamo: iracionalnost.
Zdrav razum. Kao osnov se navodi: Zdrav razum. Govoreći pravilno izbjegavamo: Da ispadnemo glupi.
Funkcionalnost. Kao osnov se navodi: Efikasnost u komunikaciji. Govoreći pravilno izbjegavamo: Dvosmislenost, mogućnost nesporazuma, suvišnost rječnika itd.
Asketizam. Kao osnov se navodi: Disciplina i samokontrola. Govoreći pravilno izbjegavamo: Lijenost i aljkavost.

Pullum je preskočio jedan razlog za preskribovanje jezika, koji je njemu sigurno nepoznat, a koji bi nama odje vjerovatno došao na vrh liste, a to je:

 Šovinizam: Kao osnov se navodi: Mi smo drugačiji i govorimo drugačiji jezik od onih smrdljivaca s druge strane brda. (Zato ćemo zamijeniti ovaj jezik što su nam "oni tamo" nametnuli sa onim od prije koji je "pravi" i "100% naš" jezik). Govoreći pravilno izbjegavamo: Da nas neko zamijeni sa pomenutim smrdljivcima & smanjujemo mogućnost normalne komunikacije sa istima, na način što ćemo govoriti sasvim "naš" i nikako "njihov" jezik.

Ovaj razlog za silovanje ljudi i jezika nametanjem odredjenog standarda jezika koji ne odgovara stvarnom jeziku u upotrebi mi je i iz ljudskih i jezičkih i bilo kojih drugih razloga i najgori, jer smrdi na najniže strasti i nacionalizam.

Otvorio sam tred ranije u kojem sa prepisao dio iz Cambridge Grammara koji govori o ovome,  mislim da to može ljude podstaći da dalje čitaju na ovu temu i tako usvoje pravi pogled na jezik, koji će im omogućiti da ostale stvari u jeziku stave u neki realan okvir.



« Задњи пут промењено: 16.54 ч. 06.04.2013. од OMali » Сачувана
VladKrvoglad
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Организација:

Име и презиме:

Струка:
Поруке: 1.137


« Одговор #6 у: 17.08 ч. 06.04.2013. »

Dobro, sta bi ti predlozio?
Da svako govori  i pise kako hoce?

Pa, ti si prvi koji se pobuni kad ti "nesto zapara usi".

Dakle, treba da pravimo gramatiku i pravila po kriterijumu "da tebi ne zapara usi"?

Osnovna funkcija jezika jeste i ostaje - komunikacija.

Ali, iako treba imati uvek tu primarnu funkciju na umu, zivot (i jezik) se ne svodi samo na osnovne funkcije - kad ih zadovoljis, ides dalje, trazeci zadovoljenje sekundarnih, tercijalnih i tako dalje funkcija.

Сачувана
OMali
pod_nadzorom
одомаћен члан
*
Ван мреже Ван мреже

Организација:

Име и презиме:

Струка:
Поруке: 250


« Одговор #7 у: 20.27 ч. 06.04.2013. »

 Pa upravo velim Vlad da ne možemo za standard proglašavati ono što meni ili tebi zapara uši, a to je upravo kako je formulisan veliki broj tih jezičkih pravila koja nalazimo po ovim našim jezičkim priručnicima. Uglavnom je rezon "meni pokojna baba pričala ovako pa ja rek'o da metnem u knjigu, a i sve ostale da lupam po ušima ako mi ne poštuju babu i ovo pravilo". I onda mi svi sad treba da mekećemo pravila bez smisla. To ne ide ne što ja mislim tako, nego ako se nešto ne govori šta sad da radimo, da guramo to silom u jezik, pa možda naguramo? Može i to, samo nema potrebe to da radimo. Može neka upotreba da odstupa i od ne znam kojeg gramatičkog šablona u jeziku, ako se koristi, opet ne možemo ništa, nije sve pod konac u jeziku, šta da se radi.

Predložio bih ljudima da čitaju i slušaju jezik i da ga upotrebljavaju i onda mogu da govore kako hoće bez straha da će to zaparati uši drugima. Prirodno će govoriti i pisati odgovarajući i očekivani standard jezika, drugačiji ne može biti. Tako se formira standard jezika koji govorimo, isfiltrira se neki jezik kojim je većina nas zadovoljna, i taj jezik postaje jezik udžbenika i knjiga, jezik od kojeg baba Smiljane lektorke žive i koji lijepa Maja Žeželj čita na drugom dnevniku. Barem bi tako trebalo da bude. Znači, možemo očekivati da na primjer Sveto "ispred ili je možda iza" Marović izgovori "koristim se ovom prilikom", razumjećemo ga bar to, samo to nije standard u nijednom registru našeg jezika, i to ne može da izgovori Maja jer 97,35% ljudi koji je slušaju i gledaju očekuje da čuje "koristim ovu priliku". To je procenat koji odgovara ovom uzorku sa Gugla.

 Sa ovim drugim sam si odgovorio sebi na pitanje i ako sam te dobro shvatio, slažem se. Jezik zaista koristimo na različite načine i za različite potrebe i svrhe, to nam niko na svijetu bijelom ne može osporiti Smiley  To se samo ne slaže sa tvojim poistovjećivanjem svakodnevnog govora sa govorom svjetine i gramatički nepravilnim govorom. Rezon da tako nešto kažemo je veoma klimav, i upravo iz ovih razloga koje si pomenuo.
Nećemo pričati u nekoj zvaničnoj prilici neformalnim jezikom, i nećemo pisati na odredjene teme koristeći kolokvijalni jezik, ali to ne znači da je taj jezik gramatički nepravilan, nego znači samo da je to drugačiji registar govora koji nije očekivan u takvim situacijama, ne odgovara svrsi. Reći da je taj govor nepravilan je isto toliko tačno koliko bi bilo tačno reći da je jezik koji nazivaš "književnim" nepravilan zato što je neprikladan u nekoj sasvim običnoj situaciji. Ako bi na primjer htio nekoga da ućutkaš jer te nervira to što priča, kolike su šanse da bi mu rekao "O sklopi usne, ne govori, ćuti.."ili tako nešto. Objektivno, šanse su nula, ima drugi repertoar riječi za tu priliku u svakodnevnom govoru. Ili da uzmemo ovu frazu "koristim (ovu) priliku" koja jeste standard, ali standard koji se koristi u odredjenim formalnim prilikama. Da ne tražim po rezultatima, znam da ćemo tu frazu naći u klišeiziranim govorima Kurte i Murte, u pozdravima i čestitkama po televizijama, u kontakt emisijama ćemo čuti voditelja da otvori neku temu sa gostom koristeći tu priliku i tu frazu itd. Nećemo čuti "koristim ovu priliku" u svakodnevnom govoru, tu smo obično direktniji, pa nećemo reći djetetu "Koristim ovu priliku da te upozorim da ćeš dobiti batine ako ne počistiš ovaj rusvaj"

 Registri jezika se razlikuju ne samo po nekim specifičnim frazama i različitoj leksici, već se i odredjene gramatičke forme koriste samo u odredjenim registrima jezika. Znači postoje različita sredstva u jeziku pomoću kojih variramo stil, prilagodjavajući jezik prilici u kojoj ga upotrebljavamo, generalno se držeći principa da je za formalne prilike formalni stil, a za neformalne neformalni.
Naravno, stilske razlike nisu tako dramatične (osim ako ih sami ne napravimo takvim afektirajući ili koristeći namjerno neki nadrndani jezik) da bi sad rekao da postoji zid izmedju razlitih registara jezika, niti je moguće napraviti neko jezičko uputstvo po kojem bi bilo ko od nas mogao procijeniti koliko formalan i neformalan čovjek treba da bude u odredjenoj situaciji. To je na kraju više pitanje drugih stvari nego što je jezika.

« Задњи пут промењено: 20.39 ч. 06.04.2013. од OMali » Сачувана
VladKrvoglad
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Организација:

Име и презиме:

Струка:
Поруке: 1.137


« Одговор #8 у: 23.15 ч. 06.04.2013. »

Cuj,
Ti sebi skaces u usta:
S jedne bi strane hteo da postoji standard razumljiv za sve, standard koji 'svi' govore, a s druge strane se bunis za svako pravilo koje je (kao) nametnuto.
Drugo: pogledaj opet sta je covek pitao. I o cemu mi to sad raspravljamo?
Trece,
Dakle, ti priznajes da je i jedna i druga varijanta iz Umpyrskijevog pitanja ispravna, ali eto zavisi od prilike?
Pa, za sta drugo sluzi jezik, nego da omoguci izrazavanje na razlicitim nivoima i u razlicitim prilikama?

Cetvrto.
Pa eto, meni smeta sto koristis ovo:
"...samo to nije standard u nijednom registru..."
i ne mozes me ubediti da varijanta koja jeste pravilna:
"...samo to nije standard ni u jednom registru" - 'nije standard jer je tebi na guglu izaslo da tvoju varijantu koristi 80% ljudi na internetu (!) a onu pravilnu, eto, samo 20 %'.

Сачувана
OMali
pod_nadzorom
одомаћен члан
*
Ван мреже Ван мреже

Организација:

Име и презиме:

Струка:
Поруке: 250


« Одговор #9 у: 18.44 ч. 07.04.2013. »

Цитат
Ti sebi skaces u usta:
S jedne bi strane hteo da postoji standard razumljiv za sve, standard koji 'svi' govore, a s druge strane se bunis za svako pravilo koje je (kao) nametnuto.


 Ukratko to jeste ono što sam htio da kažem, samo ne shvatam kako misliš da time skačem sebi u usta. Ne bih rekao da ćemo ikad uspostaviti standard jezika koji će apsolutno svi govoriti, ili da će ustvari iko govoriti tačno taj standard jezika, ne odstupajući baš nimalo od njega. Standard jezika u udžbenicima, na dnevniku, u različitim zvaničnim prilikama i slično se formira kao ravnotežni i treba da bude što bolji odraz stvarno upotrebljavanog jezika na prostoru koji je zahvaćen političkim uticajem tog jezika. Taj standard bi u pisanju, izgovoru i na bilo koji drugi način idealno trebao da bude regionalno neutralan, nebi sadržao kolokvijalizme, sleng, jezik karakterističan samo za odredjenu starosnu grupu, ili bilo kakve druge jezičke devijacije koje nisu dio jezika preovladjujućeg dijela ljudi koji govori taj jezik, na odredjenom prostoru. To uvijek znači da će neki regionalni dijalekti biti više udaljeni od usvojenog standarda a neki manje, ali i da će svi odstupati od tog standarda, ako uzmemo kako se jezik zaista upotrebljava u različitim situacijama.
 
Ako je cilj da se neka upotreba proskribuje kao neispravna, onda bi morali da odgovorimo na veliki broj pitanja, ne možemo pravila da štancujemo bez prateće elaboracije za i protiv neke upotrebe. Osim osnovnih pitanja koliko je neka upotreba frekventna i kakva je geografska zastupljenost kao i zastupljenost po registrima, treba da dobijemo i informacije i koliko su alternativne upotrebe prihvatljive ljudima. Obično se za tu svrhu naprave paneli ili se rade slična istraživanja. Potrebne su informacije i o trendu u upotrebi mogućih varijanti. Evo primjer iz Merriam-Webster Dictionary of English Usage u kojem se objašnjavaju alternativne upotrebe beseeched i besought:

Цитат
Copperaud 1970 navodi razlike u pogledima na ove dvije upotrebe medju različitim autorima: Flesch 1964 navodi da je beseeched ispravna varijanta, dok se ostali favorizuju besought. Lamberts 1972 smatra da je beseeched uobičajena upotreba i da se besought koristi samo u specijalnim kontekstima. Copperaud 1970, ipak navodi da je skoro bez izuzetka u upotrebi "besought".
Izvori koje smo konsultovali ne potvrdjuju ovaj navod, i ne ukazuju da je jedna ili druga upotreba preovladjujuća. Iako imamo više izvora u kojima smo našli besought, oni pokrivaju period od preko 140 godina; manji broj izvora za beseeched pokriva period od 60 godina. Imamo samo nekoliko izvora više u kojima se koristi besought u poslednjih 25 godina.. Obije forme su dakle potpuno prihvatljive. Možete koristiti beseeched kao Shakespeare ili besought kao Spenser, Milton ili Pope.

Ili primjer veoma rasprostranjene upotrebe u govoru "Aren't I"  koju bi preskriptivisti diskreditovali svojim pravilima kao nepismenost ili tako, jer odstupa od jasnog gramatičkog šablona. (čest argument medju preskriptivistima kao što Pullum navodi u citatu koji sam dao u prethodnom postu). Evo šta izmedju ostalog vele za ovu upotrebu:

Цитат
Heritage i Harper paneli koji su konsultovani u vezi ove upotrebe smatraju da je prihvatljiva u govoru, ali je u pisanju odbacuju govoreći da je duža varijanta Am I not? jedino prihvatljiva.
Mi ne razumijemo u čemu je poenta pravljenja razlike u upotrebi u govoru i pisanju u ovom slučaju jer je malo vjerovatno da će se ova upotreba uopšte pojaviti u pisanju, bilo u opisivanju nečega stvarnog ili fiktivnog.. S obzirom da otpor koji u kontinuitetu postoji prema upotrebi Ain't I?, izgleda da će upotreba Aren't I? sve više dobijati na značaju sa obije strane okeana.

Ovaj rječnik upotrebe pojedinih diskutabilnih riječi, fraza i gramatičkih formi u engleskom jeziku može poslužiti kao primjer kako bi trebalo pisati ovu vrstu knjiga (ova je napisana još 1989.e). U uvodu je navedeno i kome je knjiga namijenjena:

Цитат
Vebsterov Rječnik upotrebe engleskog jezika je namijenjen čitaocima ili piscima koji žele da nauče više nego što su to lične preferencije odredjenog autora u pogledu odredjenih pitanja u jeziku ili subjektivni zaključci panela formiranih da ocijene odredjene upotrebe jezika.

Ono što mi imamo je u jakom konrastu sa ovakvim shvatanjem jezika. To su često pravila baba Smiljane koja su potpuno neutemeljena u jeziku, a objašnjenja i kad postoje su banalna. Pisao sam skoro na temu ovoga pravila "ne može "u vezi toga" to je nepravilno, mora "u vezi s tim"", na šta me jedan forumaš upozorio. U ovom dijelu sa antipravilima sam otvorio tred u kojem sam malo pisao o tome kolika je vrijednost pravila "treba "u vezi sa", kao i u ljubavnoj vezi", i ako imaš par minuta vremena možeš da pročitaš šta sam imao o tome da kažem. 

Uvijek kažem da treba biti pažljiv u izboru izvora iz kojih ćemo učiti o nečemu i da je bolje ne učiti ništa nego učiti pogrešno. Mi trenutno nemamo neki izbor koliko vidim kad je u pitanju ova literatura o jeziku za široke mase, ali imaju drugi, pa kad je tako onda je bolje učiti o jeziku indirektno, kroz englesku literaturu, nego čitati ovaj shit naš sa glagolskim prilozima sadašnjim, ovdašnjim i ondašnjim i sa mjestima predikata ovim i onim. To može samo da ubije strast za učenjem jezika, i sigurno da je bolje ne zamarati s tim. Postoji veći broj deskriptivističkih gramatika i priručnika o upotrebi engleskog jezika iz kojih se može puno naučiti i o našem jeziku, ja sam citirao neke, a svako može za sebe dalje da istražuje.

« Задњи пут промењено: 20.09 ч. 07.04.2013. од OMali » Сачувана
VladKrvoglad
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Организација:

Име и презиме:

Струка:
Поруке: 1.137


« Одговор #10 у: 22.36 ч. 07.04.2013. »

OMali, u vezi sa ovim: "ne može "u vezi toga" to je nepravilno, mora "u vezi s tim"", na šta me jedan forumaš upozorio".

Ne znam sta je tu nejasno?
Mozes reci ili "u vezi s tim" ili "u vezi toga SA".

"U vezi toga" je semanticki nedoreceno - "veza" ovde podrazumeva povezivanje neceg sa necim.
Dakle,  ako hoces upotrebu akuzativa, biraj onda ili "u vezi toga neceg i ovog/onog neceg" ili "u vezi toga sa tim/onim/ovim itd"
Сачувана
OMali
pod_nadzorom
одомаћен члан
*
Ван мреже Ван мреже

Организација:

Име и презиме:

Струка:
Поруке: 250


« Одговор #11 у: 02.28 ч. 08.04.2013. »

Jedini problem Vlad koji vidim u vezi ovog gramatičkog pravila "mora veza sa nečim da bude jarane" je što bismo slijedeći ga baš iskasapili jezik koji govorimo. Ali taj jeste gigantski problem.
Naveo sam primjer fraze "u pogledu necega" u tredu u kojem sam pisao o ovome, dje bi slijedeći tu logiku morali da kažemo da je "pogled na nešto" je li tako? Ako mora biti "veza sa nečim" mora biti i "pogled na nešto", pa onda neće valjati ni "u pogledu nečega" je li tako? Ili je ovo pravilo "semantičke nedorečenosti" neka vrsta jezičkog lex specialisa koji važi kad oćeš da ocrniš upotrebu genitiva u frazi "u vezi nečega", ali u drugim slučajevima isti rezon se zbog nečega ne primjenjuje.
Tamo sam rekao i da fraza "u vezi nečega" ima značenje "koje se tiče nečega" ili "se odnosi na nešto", i nema osnovno značenje riječi "veza" koje ima smisao dvosmjernog odnosa. Dao sam i primjere da ilustrujem to. Umjesto da slijedimo besmislena pravila lakše je zaista konstatovati što je očigledno, a to je u ovom slučaju da riječ "veza" nema značenje uporedivo sa na primjer ljubavnom vezom, pa onda dodje blesavo i da se na tom osnovu izvode neka kruta gramatička pravila.

Evo prevod osme stranice iz onog teksta što sam prije linkovao "Ideology, power and linguistic theory" baš iz ovog razloga, u kojem autor oštro kritikuje Strunk&Whiteovov bestseler koji naziva "toxic little compendium of bad grammatical advice" i iz kojeg se jasno vidi da su identičan problem sa ovakvim ukorijenjenim pravilima imali i u engleskom jeziku, pa da uporedimo :

Цитат
Цитат
Hopefully (Sa nadom). Upotreba ovog nekada korisnog priloga čije je značenje “sa nadom” je iskvarena i sada se često koristi sa značenjem "with hope" (nadam se) ili "it is to be hoped" (možemo se nadati).  Takva upotreba ove riječi je ne samo pogrešna nego je i besmislena. Reći, “Hopefully I’ll leave on the noon plane” (Putujem podnevnim avionom sa nadom) je glupost. Da li ste mislili da kažete da putujete podnevnim avionom puni nade? Ili ste mislili da kažete da se nadate da cete otputovati podnevnim avionom? Što god da ste mislili, niste to jasno rekli. Iako je ova nova, labava upotreba ove riječi možda privlačna ili čak i korisna mnogima, ona para uši mnogim drugim, koji ne žele da vide ovakvo ogoljavanje i tupljenje riječi, posebno ne kada to ogoljavanje vodi ka dvosmislenosti, slabosti ili besmislenosti.
(citat iz Strunk&Whiteovog "The Elements of Style")

Obratite pažnju na mnoštvo različitih načina kojima White objašnjava svoj snažni animozitet prema upotrebi riječi "hopefully" kao modalnog adjunkta u strukturi rečenice. On kaže da je riječ "iskrivljena" - estetski sud, očigledno. Kaže da je nova upotreba ove riječi "besmislena" - apeluje na zdrav razum. Kaže da ako upotrebljavate ovu riječ govorićete "gluposti", čime apeluje na logiku, iako ustvari veoma brzo zaboravlja ovaj logički apel, jer primjeri koji slijede ne ilustruju kontradikciju, već samo ukazuju na mogućnost da ova riječ ima dva značenja. Za Whitea, ako upotrebljavate riječi koje imaju dva značenja "niste jasno rekli to što što ste željeli". (Ovdje je sa pitanja logike skrenuo na pitanje efikasnosti u komunikaciji).
Ali ima još. Sugerišući da "upotreba ove riječi sa novim, labavim značenjem možda može biti privlačna mnogima" on iskazuje prezir prema hedonizmu, ističući značaj discipline i samokontrole. Upotreba ove riječi kao modalnog adjunkta može biti "korisna mnogima", ali svejedno. Na kraju krajeva, možda je korisno imati lift, ali zdrav i aktivan čovjek je i disciplinovan, i ići će stepenicama - čime autor sugeriše i asketizam.

Ali ne, (opet mijenja mišljenje), suštinski problem je, ta upotreba  "para uši"”, i evo nas ponovo na pitanju estetike. Ili ipak ovo "tupljenje riječi" treba da znači da je otupljena kao neupotrebljavani nož, a "ogoljavanje" da je ogoljena kao neodržavani zaštitni nasip? Šteta koja se stvara ovakvom upotrebom riječi može dovesti do "dvosmislenosti" (još jednom povratak na pitanje efikasnosti u komunikaciji), ili "slabosti" (ovdje se implicira da je muška čvrstina preferirana - biti dvosmislen je samo jedan oblik slabosti), ili možda "gluposti" (u frenetičnoj potrazi za izrazima kojima bi diskreditovao ovu upotrebu, White je napravio čitav krug i ponovo došao na ovu riječ, ne vodeći računa o toliko uvažavanoj Strunkovoj maksimi koju toliko cijeni a to je "izostavi nepotrebne riječi")

Ima nešto što jasno vuče na roditeljski odnos u ovoj gomili sugestija, tvrdnji i uvreda. Ponašaš se blesavo, govoriš gluposti, vrijedjaš starije, aljkav si, ponašaš se kao djevojčica - za ime Boga, saberi se već jednom!


 Ono što je najviše pogrešno u ovako formulisanim pravilima je ovaj pristup objašnjavanju sintakse jezika, sa nekim površnim naklapanjem, i solomonskim zaključcima kao ovim "veza je uvijek sa nečim". Ali sve i da je to tako u ovom slučaju, a nije, baš nije, ne možemo značenjem perfektno da objasnimo sintaksu i ne mora značenje uvijek da bude poravnato sa sintaksom, niti upotrebe moraju uvijek da izgledaju ni logično ni konzistentno nekom jasnom šablonu. Ne mora, možemo mi sizifovski da guramo to koliko oćemo, uzaludan je to posao. A što mi je kad čitam takve besmislice kao da mi se ukaže duh premudrog Sveta Marovića, to neću ni da pominjem.
Zato sam u prošlom postu citirao  komentar iz respektabilnog engleskog rjecnika sa upotrebom "Aren't I?", u kojem se kaže da je to sasvim prihvatljiva upotreba i predvidja se da će u budućnosti biti i češće upotrebljavana. Htio sam time da naglasim kontrast izmedju takvog shvatanja jezika i ovoga što guslaju ovi naši guslari&profesori&baba Smiljane odje. Iako je šablon u engleskom jeziku da se u slučaju glagola "to be" pitanje formira inverzijom ovog glagola i subjekta, ovaj šablon se zbog nečega narušava u govoru sa ovom upotrebom "Aren't I?", pa iako je oblik glagola u potvrdnom obliku standardno "am" za prvo lice jednine, i nema takvog odstupanja u potvrdnim i odrečnim rečenicama. Šta misliš šta bi se desilo odje da imamo slican slučaj pa da je široko rasprostranjena upotreba "Jesu li ja u pravu?",  i da neko žvakne da to možda i nije nepravilno reći kad već svi govore tako. Bilo bi brdo dobronamjernog drvlja i kamenja ko bi se usudio o tome da progovori.

Kad smo već kod ovog dobronamjernog, iskočio neki medjed odnekud i ispljuvao me na drugom tredu, a tebe je puno pozdravio Vlad Smiley
« Задњи пут промењено: 02.44 ч. 08.04.2013. од OMali » Сачувана
VladKrvoglad
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Организација:

Име и презиме:

Струка:
Поруке: 1.137


« Одговор #12 у: 20.43 ч. 08.04.2013. »

Ovaj primer  ("u vezi s tim") ne pokrece estetski problem vec znacenjski.

"U vezi" znaci:
a) par koji je zajedno (relationship)
b) u vezi persuna, mrkve, persuna...

"U vezi sa" ciljamo na znacenje "veza = konekcija, odnos (relation between/among)


Sto se tice tvojih primera preuzetih iz engleskog - cuj, ja prvi volim da koristim analogiju i traduktivni nacin razmisljanja, ali smatram da se to ne moze raditi automatski.

Problematika njihovog jezika podrazumeva ogroman broj govornika i to na ogromnoj teritoriji, mnogo lokalizama, mnogo stranaca koji prenose duh svog jezika u engleski, takodje je u pitanju duga tradicija pisane reci, te sa ogromnog podrucja i uz to sa velikim brojem pisaca...
Biti lingvista u engleskom govornom podrucju zahteva da se pokusaju resiti svi ovi problemi, to jest, moraju se bar imati uvek na oku...

U nasem jeziku su problemi ponekad slicni, ali se ne poklapaju, a imamo i mnoge svoje, osobene probleme...

Сачувана
OMali
pod_nadzorom
одомаћен члан
*
Ван мреже Ван мреже

Организација:

Име и презиме:

Струка:
Поруке: 250


« Одговор #13 у: 01.12 ч. 05.05.2013. »

A ustanovljen je i uzročnik ove jezičke devijacije "u vezi" i genitiv- to je predloški izraz H5N5 "povodom" http://www.karakter.rs/kako-se-kaze-pise/u-vezi-sa-necim-s-obzirom-na-to-sto/:

Цитат
Jasno je da se ovaj genitiv javio po analogiji sa drugim predloškim izrazima sličnog značenja (pre svega povodom), ipak očuvano značenje imenice veza zahteva da se ovde upotrebi predlog s sa instrumentalom: u vezi sa tim, u vezi sa vašim pitanjem itd.

Ha-os bra-te. Garant ova ekipa ima fejsbuk stranicu za očuvanje značenja imenice veza. Sad ću da ih tražim da im pošaljem prijeteće pismo:)

Prije svega i posle svega "povodom" nije predloški bilo šta, nije predlog, a šta autorka podrazumijeva pod ovim "izraz" to ne znam. "Povodom" je riječ, imenica je i to instrumental imenice čiji je nominativ "povod".  I ima Sergeja da zovem da mane tablom neki put i za ovu riječ, da sačuvamo značenje, da ne propadne.  Baš nema smisla da branimo značenje "veze" a za "povod" i za druge riječi da nas baš briga, zato ima sve da branimo džumle.

Da vidimo kako stvari stoje sa ovom riječi "povodom" najbolje da stavimo tu riječ malo u širi kontekst pa da onda zaključujemo. Ako uzmemo slične kombinacije imenica u instrumentalu+imenica u genitivu vidjećemo da je u pitanju potpuno isti sintaktički šablon kojeg ima ohoho u srpskom jeziku, na primjer:


Obratio sam se Sudskom vijeću povodom izricanja presude.

Obratio sam se Sudskom vijeću prilikom izricanja presude..

Obratio sam se Sudskom vijeću putem/posredstvom video-bima..



U ovim rečenicama imamo imenične fraze koje su sintaktički identične - sve su adjunkti u pripadajućim rečenicama. U svakoj od ovih fraza imenica u instrumentalu je head fraze a imenica u genitivu koja je slijedi je njen komplement. Znači, u  "povodom izricanja presude" govorimo o povodu, "prilikom izricanja presude" govorimo o prilici, u "putem video-bima" govorimo o putu, a u "posredstvom video-bima" govorimo o posredstvu.

Semantički, ove fraze imaju različita značenja u rečenici: u prvoj je to adjunkt kojim se objašnjava razlog, u drugoj vrijeme a u trećoj instrument/način. Ako raščlanimo frazu jasno je da je imenicama "put", "prilika", "povod" i "posredstvo" potrebna dodatna specifikacija, i da je to svrha imenice u genitivu koja je slijedi. U ovom smislu, takodje vidimo da je odnos dvije imenice u ovim frazama u navedenim rečenicama identičan: izricanje presude je povod, izricanje presude je prilika, video-bim je put, video-bim je posredstvo. (U imeničnoj frazi u kojoj je "povod" u nominativu značenjski odnos sa komplementom koji slijedi je drugačiji. U rečenici "Povod mog javljanja je loš položaj zdravstvenih radnika", moje javljanje nije povod, nego je to "loš položaj radnika" ). Nisam upoznat nešto sa metodologijom koja se koristi u očuvanju značenja riječi u jeziku ali jeste da ova upotreba "putem" ne liči ni na jednu kategorisanu vrstu puteva, pa je li to sad pravilno upotrebljavati ili nije za to ću morati da kontaktiram nadležne.

Imenica u instrumentalu može biti kvalifikovana nekom drugom formom pa da opet imamo isti obrazac:

Obratio sam se Sudskom vijeću zahtjevom za oslobadjanje/zahtjevom da me oslobode...

 Imenica "zahtjev", za razliku od imenica u prethodnim primjerima koje uzimaju imenicu u genitivu kao komplement, uzima drugačije forme kao komplement. "Zahtjevom" je kvalifikovano predloškom frazom "za oslobadjanje" odnosno infinitivnom rečenicom "da me oslobode". Semantički obrazac je isti kao u prethodnim rečenicama - "zahtjev je oslobadjanje" i "da me oslobode".

Ili da opet uzmemo frazu imenica-imenica, na primjer:

Obratio se Sudskom vijeću riječima svetog Bude Budvanskog
: #$%&/..
(traži se prevodilac Sanskrit-Srpski-Sanskrit )

U ovom slučaju imenična fraza "riječima svetog Bude Budvanskog" ima imenicu "riječima" kao head fraze i imeničnu frazu "svetog Bude Budvanskog" kao komplement, slučaj isti kao u prethodnim primjerima. Semantički odnos imenice "riječima" i "svetog Bude Budvanskog" nije isti kao u tim primjerima, ali je sintaksa jasno ista kao u prva tri primjera.

U svakom od navedenih primjera možemo zamijeniti komplement imenice koja je glavni element fraze sa tim/ovim/onim/sledećim/čudnim/ovakvim/onakvim kojim i tako na isti način tačno odrediti imenicu u ovim rečenicama:

Obratio sam se Sudskom vijeću  ovim zahtjevom/ovom prilikom/ovim putem/ovim povodom ili sledećim zahtjevom/sledećom prilikom/sledećim povodom/sledećim putem, čudnim zahtjevom/čudnom prilikom/čudnim povodom/čudnim putem.. ili nekim drugim prikladnim pridjevom ili determinerom. To što sad ove riječi stoje ispred glavne imenice je zato što su te riječi determineri ili pridjevi a ove forme dodju prije imenice, takav je adet u srpskom jeziku. Što bi rekao Zvonko Mihajlovski krilo nikad ne pada daleko od beka, tako u sintaksi pridjev nikad ne pada daleko od imenice. Znači krilo od beka, pridjev od imenice, a ne na primjer krilo od centarfora ili pridjev od predloga. Pridjev i determiner na tom mjestu govore da je to ispred imenica,  a ne predlog ili prilog ili bilo šta drugo.

Ili da uzmemo sledeće primjere pa da još malo uporedimo sa onim prije:


Idem u grad nedjeljom.

"Nedjeljom" je imenica u instrumentalu, nije prilog, nije predlog, ni bilo šta drugo nego je imenica. Da nije imenica ne bismo mogli da kažemo na primjer:

Idem u grad svakom drugom nedjeljom.

ili

Idem u grad Vaskršnjom nedjeljom.

ni ništa slično jer riječi koje kvalifikuju "nedjeljom" su standardni pratioci imenica a ne nekih drugih riječi. Ili da uzmemo sličan primjer:

Idem u grad radnim danima.

Sad imamo činjenicu da je imenica u instrumentalu, da je pridjev njen atribut i da je imenica u množini "danima" kao dokaze da je "radnim danima" imenična fraza a ne priloška fraza. Ili ako se vratimo na frazu imenica u instrumentalu-imenica u genitivu:

Idem u grad danima vikenda.

Opet kao u prva tri primjera govorimo o imenici u instrumentalu kao glavnoj riječi u frazi, u ovom slučaju to je "danima" a "vikenda" služi da precizira o kojim tačno danima govorimo.

A slično guslanje u vezi u vezi plus genitiv sam našao i odje http://www.unilang.org/viewtopic.php?f=41&t=22254:


Цитат
povodom je predlog i stoga zahteva imeničku vrednost uz sebe (npr. imenicu ili zamenicu), zato mora "povodom toga".


Prilično je površan zaključak koji proizilazi iz logike "predlog uvijek dodje prije imenice" —> "povodom" mora ići sa imenicom —-> "povodom" je predlog.  I imenice idu zajedno sa drugim imenicama a bogami i većina drugih kategorija riječi tako da nam takav zaključak sam za sebe ne pomaže puno.


Цитат
Norma prihvata samo "u vezi s(a) + instrumental", tako da ti preporučujem da u formalnim situacijama koristiš samo tu konstrukciju. Dosta ljudi će ipak upotrebiti "u vezi + genitiv", ali za sada to "nije preporučljivo" po pravilima preskriptivne gramatike.

Ja bih čovjeku preporučio da zajebe besmislena pravila i da se opusti i upotrebljava slobodno i genitiv u ovoj frazi, pa koja god da je situacija, neka se ne usteže. To što je pisac pravopisa Sima Strahota bijesan što se taj genitiv tu upotrebljava to je njegov problem, nije moj. Ono što Gugl veli je da su ove dvije varijante ravnopravno u upotrebi,  s tim što "u vezi sa" treba shvatiti kao forsiranu i nategnutu upotrebu, a ova druga ispada da je korov kojeg se nemoguće otarasiti. 

Ono što meni nije jasno je kako ljudi uopšte pomisle da su oni pozvani da štrickaju jezik po njihovoj volji, proskribuju i dozvoljavaju u jeziku, uz neka nesuvisla objašnjenja ako ih i ima, a još su mi nejasniji ljudi koji prihvate takvu vrstu nametnutog autoriteta kao nešto što ne smiješ da dovodiš u pitanje. I onda ako to stvarno treba tako da funkcioniše pa da imamo neki autoritet koji "za sada ne dozvoljava" upotrebu riječi i izraza ali se šuška da će na sledećem plenumu CK za očuvanje značenja dozvoliti dosta toga, kao na česmu, šta ja onda da radim sa pravopisom koji imam? Da ga bacim, ne valja, jer ono što je nepravilno u mojem petom izdanju pravilno je u najnovijem šestom, pa će me čitanje ovog starog samo navesti na grešku? A onda imamo i problem kako da se ustanovi ta brzina kojom će se riječi dopuštati i proskribovati i puno drugih stvari što ostaju nejasne.
 
Da citiram ovo što je rekao Samuel Johnson u predgovoru njegovog rječnika engleskog jezika, prije cirka dva i po vijeka, i što ima daleko više smisla kao generalni pristup jeziku en.wikipedia .org/wiki/Linguistic_prescription

Цитат
Kada vidimo da ljudi stare i umiru nakon odredjenog vremena, jedan za drugim, vijek za vijekom, rugamo se eliksirima koji obećavaju da će nam pomoći da doživimo hiljadu godina; potpuno je opravdano onda i da se rugamo leksikografu koji, iako ne može navesti nijedan primjer nekog naroda koji je sačuvao svoje riječi i fraze nepromijenjene,  vjeruje da će njegov rječnik okameniti njegov jezik, i sačuvati ga od kvarenja i propadanja, i da je u njegovoj moći da promijeni prirodu svijeta, i da ga u jednom mahu očisti od gluposti, taštine i neiskrenosti
Sa ovom nadom, ipak, osnivale su se akademije, u cilju odbrane rukavaca jezika, da se zadrže bjegunci, da se odbiju nametljivci; ali njihova budnost i aktivnost su se do sada pokazali uzaludnim; zvuci su previše promjenljivi i osjetljivi na zakonska ograničenja; da okuješ slogove, da vežeš vjetar, su jednako poduhvati gordosti koja ne želi da prilagodi svoje želje prema svojoj snazi. Francuski jezik se očigledno promijenio pod nadzorom akademije; pridržava se stila Amelotovog prevoda Father Paula, dok je Le Courayerov pomalo prevazidjen, i nijedan Italijan neće reći da  izbor riječi bilo kojeg savremenog pisca nije jasno različit od pisanja Bokača, Makijavelija ili Karoa.

Ako kažeš Vlad da su problemi engleskog jezika drugačiji nego problemi srpskog jezika, to može da znači bilo šta, moraš da budeš precizniji, to je preširoka konstatacija. Ako misliš da su sintakse srpskog i engleskog nešto dramatično različite, ja bih rekao, kao generalni stav, da nisu. Ali opet kažem, da bi neki zaključak izveli morali bi da poredimo parče po parče. Evo šta veli Pullum na Language Logu o "content" pomoćnim rečenicama (koje izgleda nazivaju "objekatska dopuna" u našim gramatikama, pa je li 063 ili 4 ili koja je to ne znam)  http://itre.cis.upenn.edu/~myl/languagelog/archives/001317.html


Цитат
"There's an arrogance in the scientific community that they know better than the average American."

 The Cambridge Grammar naziva ove "finite" pomoćne rečenice kao "that they know better than the average American" kontent pomoćnim rečenicama, preuzimajući termin od velikog danskog lingviste Ota Jespersena. Ne nazivamo ih "that" rečenicama, i ne nazivamo ih "komplementnim rečenicama", i postoje dobri razlozi za to. Rečenica koju je poslala gospodja Laferti, koju smo citirali gore, dobro ilustruje zašto je drugi naziv neodgovarajući.

Postoje dva razloga zašto ovaj sintaktički konstituent ne zovemo ‘that-rečenicama’. Prvo to bi bio parohijalni termin a ne termin koji se može univerzalno upotrebljavati: drugi jezici imaju konstituente potpuno istog tipa, ali u španskom je ovaj marker que, u njemačkom je dass, u Hindi jeziku je ki i tako dalje. Drugi razlog je što je ovo "that" često moguće izostaviti, pa bi bilo neobično da se konstrukcija nazove po jedinoj riječi koja se slobodno može izostaviti a da se konstrukcija ne promijeni.

Ono što je još interesantno u ovom članku je zaključak autora:

Цитат
Poenta je da je konstituent "that they know better than the average American" "content" pomoćna rečenica, ali ne funkcioniše kao komplement u rečenici gospodje Laferti (ostavljamo ovo pitanje koja je funkcija ove pomoćne rečenice da bude utvrdjena budućim istraživanjem)

Ovo je napisao ko-autor referentne engleske gramatike, o konstrukciji kojoj je posvećeno preko sto stranica u ovoj gramatici. A mi štampamo li štampamo ovo nemoj genitiv da ne bije Sima.

Srećan Vaskrs svima na forumu koji slave. Hristos vaskrse!


« Задњи пут промењено: 02.18 ч. 05.05.2013. од OMali » Сачувана
Тагови:
Странице: [1]
  Штампај  
 
Скочи на:  

Покреће MySQL Покреће PHP Powered by SMF 1.1 RC2 | SMF © 2001-2005, Lewis Media Исправан XHTML 1.0! Исправан CSS!