E a ovo sam našao na susjednom forumu, počinje sa:
Veoma lepo objašnjenje daje Minovićeva "Sintaksa srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog književnog jezika"
Ironija majke mi. Citat iz Minovićeve knjige slijedi posle ove pohvale:
"Treba razlikovati značenje akuzativa s prijelozima na, o po, u u označavanju mjesta, od značenja lokativa s ovim prijedlozima. Uporedi: spustiti se na livadu- stajati na livadi, ući u kuću- biti u kući, objesiti o klin- visiti o klinu... Sintaksička karakteristika ovakvog akuzativa je da označava završavanje radnje na onome što je označeno ovim padežom, a lokativ znači mirovanje ili kretanje u krugu: sjedeti na klupi, šetati po livadi...
Ono što je rečeno o akuzativu u vezi s prijelozima na i u u pogledu označavanje mjesta na određenoj visini vrijedi i za lokativ s ovim prijedlozima kad je njime izrađeno mjesno značenje. Razlika je opet u vezi s izrđavanjem značenja završavanja radnje (akuzativ), i mirovanja (lokativ) . Primjeri: Ići na Cetinje- živjeti na Cetinju, doseliti se na Žabljak- živjeti na Žabljaku...ali živjeti, stanovati i slo. npr. Sarajevu, u Zagrebu... Zatim ići na rijeku, na more: ljetovati na rijeci, na moru, i sl.
Majko mila. Sjedenje na klupi i šetanje na livadi i mirovanje, na mjestima na odredjenoj visini. E a kako je ovo tumačenje padeža sa mirovanjem Ketiki leglo vidi se u njenom javljanju u sledećem postu, work in progress:
Ta logika jeste tačna (akuzativ-kretanje, lokativ-mirovanje), ali pitanje rečenica "Silazim na sledeću stanicu- Silazim na sledećoj stanici) nije do kraja pojašnjeno. Ponovo iščitavam Minovića. Dakle treba obratiti pažnju ne samo na kretanje, mirovanje, već i na završenost radnje (akuzativ) i mirovanje (lokativ). Glagol silaziti označava kretanje, ali nije svršenog vida.
Po toj logici bilo bi Silaziti na sledećoj stanici, a sići na sledeću stanicu. [/b]
Ova samo više jednostavna nego što je nepoznata u modernoj lingvistici dihotomija
kretanje vs mirovanje je navela i druge na isti zaključak:
]Значи, моја логика је за сад тачна:
- акузатив-кретање
- локатив-мировање (кретање на ограниченом месту)
СИЛАЗИМ НА СЛЕДЕЋУ СТАНИЦУ. (силазим-кретање)
Eto zaključka, silazim na sledeću stanicu Djogani, čekaj me majke mi! Ovaj primjer mislim da može da posluži dobro onima kojima još nije jasno da je bolje ne čitati ništa nego čitati gluposti. Gubljenje je vremena i može da škodi.
Uglavnom, da počnem od najvažnijeg, nadam se da ćeš ovo pročitati Ketika drugarice: zaboravi na mirovanje i ležanje na livadi u mjestima na visini. Nema ni zrna smisla u ovom grupisanju glagola u "glagole mirovanja" ni njihovom poredjenju sa glagolima kretanja niti postoje ograničenja u upotrebi neke semantičke klase glagola sa frazom "na+lokativ". To izbriši iz sistema, mislim ovo mirovanje, erekciju u mirovanju ili kretanju i te stvari. Drugo, nemoj više da iščitavaš Minovića dobićeš migrenu od toga, a neće ti ovo ništa jasnije biti.
Evo ovako onda. Da uzmem onaj primjer što sam prije naveo, jači je kontrast izmedju različitih značenja glagola "podići":
Podigli su spomen ploču na mermerno postolje.Imenična fraza "mermerno postolje" u kontekstu podizanja spomen ploče je
finalna lokacija spomen ploče i jasno razumijemo da se radi o fizičkom pomjeranju ploče na više, odnosno da se radi o
osnovnom značenju glagola "podići". To ne znači da lokativ "mermernom postolju" nije moguć u ovoj rečenici, samo bi onda imali drugačiju interpretaciju:
Podigli su spomen ploču na mermernom postolju. Kontekst bi u ovom slučaju morao da bude specifičan, ali jasno da bi mogli da zamislimo da je već postojalo neko mermerno postolje pa su oni dodali spomen ploču na to postolje, ili može da se radi i o njihovom fizičkom podizanju spomen ploče uvis dok su se nalazili na tom postolju. Uglavnom u ovom slučaju "mermerno postolje"
ne označava finalnu lokaciju ploče nego lokaciju na kojoj se dogodilo podizanje spomen ploče, odnosno
lokaciju cijele te situacije o kojoj govorimo.
Podigli su spomen ploču na stadionu Partizana.U ovom slučaju jedino ima smisla govoriti o stadionu Partizana kao
lokaciji čitave situacije a to je "podizanje spomen ploče", i zaista je nemoguće shvatiti stadion Partizana kao
finalnu lokaciju na koju bi nekako mogli da stavimo spomen ploču.
E sad može da se analizira ovaj glagol "sići" i da se na isti način razbistri razlika izmedju osnovnog značenja glagola "
sići" i značenja "sići" u "
Sišla sam na sledećoj stanici".
Akuzativ bi u ovoj rečenici bušio uši zato što imenicu "stanica" ne percipiramo kao fizički prostor na koji možemo doslovno da sidjemo, i to je dodatno pojačano sa modifikacijom "sledećoj", i "sledeću stanicu" tek ne možemo to da shvatimo na taj način jer je ne percipiramo kao fizički objekat koji odgovara fizičkom objektu -
polazištu sa kojeg silazimo a to je (valjda) "
autobus" (a ako nije onda je trolejbus ili tramvaj, možda i voz, ja sam izabrao autobus to je prvi izbor)
Sišla sam (sa autobusa) na sledećoj stanici.Predloška fraza
"na sledećoj stanici" daje lokaciju situacije a to je "
sišla sam sa autobusa". Fraza "na sledećoj stanici" ima istu ulogu lociranja toga o čemu se priča, što se dogodilo i u sličnoj rečenici, na primjer:
Izašla sam (iz autobusa) na sledećoj stanici.ili sa nekim potpuno drugačijim dogadjajem, i potpuno različitim glagolom od ovih:
Kupila sam novine na sledećoj stanici."Na sledećoj stanici" na potpuno isti način modifikuje dogadjaje u ovim rečenicama a ti dogadjaji su : "
sišla sam sa autobusa", "
izašla sam iz autobusa",
"kupila sam novine" itd. Ovu frazu možeš ukomponovati
sa bilo kojim glagolom, nema problema,
ona nije obavezna u rečenici i zato se sintaktički veli da je to "adjunkt" - možeš da ga dodaš a ne moraš, po volji ti.
Akuzativ može sa glagolom "sići" naravno, samo treba druga, konkretnija imenica,
koja odgovara doslovnom značenju glagola "sići" i tome sa čega silaziš. Znači, možemo sići na
trotoar, ulicu, stajalište u ovom kontekstu. Ako uzmemo
stajalište imamo dvije interpretacije (sa trotoarom i ulicom samo jednu naravno, dje su oni shvaćeni kao
finalna lokacija), i lijepa je ilustracija razlike izmedju
lokacije situacije i
finalne lokacije teme, odnosno izmedju upotrebe akuzativa i lokativa u ovoj rečenici:
Sišla sam (sa autobusa) na stajalište. Imenicu "stajalište" je već moguće shvatiti kao fizički prostor na koji može da se iskorači sa autobusa i onda akuzativ legne kao mlijeko. "Stajalište" je akuzativ i označava finalnu lokaciju teme a to si lično ti, sišla si na stajalište. Kad mi ovo kažeš očekujem neku priču koja će pasovati uz to, jer te sad vidim na stajalištu i očekujem da se tu nešto dogodilo, kao da si lupom sad uvećala dešavanja i očekujem sad razvoj situacije tu na stajalištu.
Sintaktički predloška fraza "na stajalište" je
komplement, nije
adjunkt koji može sa bilo čime, jok.
Ovaj akuzativ sa predlogom na može samo sa ovim ili sličnim glagolima kretanja, i nikakvim drugim i zato kažemo da je fraza "na+ akuzativ" komplement glagola kretanja, nije adjunkt.
Ne možeš reći: *Kupila sam novine
na stajalište.
jer glagol "kupiti" nije glagol kretanja.
Ali zato "na stajalištu" možeš i kupiti šta oćeš i sići sa autobusa, ili uraditi što god drugo, i zamisli, uopšte ne moraš da miruješ pri tome:) Da ponovim, zaboravi na ova mudra objašnjenja sa "mirovanjem" to je besmisleno. To što možeš da ležiš na stajalištu je zaista samo jedna od milion stvari koje možeš da radiš na tom stajalištu.
Znači moguć je lokativ "na stajalištu" i onda predloška fraza opet govori o lokaciji situacije:
Sišla sam na stajalištu. Ali sad je drugačija interpretacija naravno. Više stajalište ne mora da bude uopšte bitno za nastavak priče, sledeća dešavanja se mogu odvijati bilo dje, naročito ako uzmemo istu modifikaciju kao sa stanicom:
Sišla sam na sledećem stajalištu.
