U ovom poglavlju Lokativna sintagma se i ne govori o sintaksi, a o značenjima se govori na dugo i na široko, i meni se čini haotično. Priča o predlozima na sa lokativom počinje:
Vezom lokativa sa predlogom na odredjuje se mjesto na gornjoj površini, na otvorenom prostoru, kakvog većem prostranstvu na izlazu (odnosno ulazu), početku ili kraju nečega, na spoljnoj strani ili na visini, kao u sledećim primjerima..
U principu nisam protiv prostih objašnjenja, ali ovo zvuči malo bukvarski i nije način da se počne priča o lokativnoj frazi i njenoj upotrebi u jeziku.
Uglavnom bila bi poduža priča zašto nije dobro na ovaj način analizirati raznovrsne gramatičke koncepte zajedno i nemam ni vremena ni namjeru da o tome pišem u nekoj skoroj budućnosti. A ni da se udubljujem u čitanje STEVSA života mi. A onda i teško je porediti priču o predlozima na i u sa lokativom i akuzativom imenice na ovaj način i na način na koji sam o tome pisao na tredu sa padežima. Mogu kratko samo da komentarišem prvu stranicu kao sempl kako ta objašnjenja idu u ovom tekstu.
Prije svega, prva i osnovna stvar koja mi je neshvatljiva je da jasno različite upotrebe lokativne fraze nisu razdvojene - posebno u strukturi fraze a posebno u strukturi rečenice. To je sve zajedno tu udrobljeno pa je prvi primjer sa lokativnom frazom kao komplementom glagola:
Već smo na ustima samoga kratera, treći primjer je sa njenom upotrebom u post-modifikaciji imenice:
Upalio je svjetlo na stubištu i sluša, pa onda miks jedne i druge upotrebe "ima
na mjestima.." sa glagolom, pa "
koža na tome mjestu[/b]", opet sa glagolom "l
edi mi se na duši", pa sa imenicom "
sat na ruci[/b][/i]". Onda u rečenici "
Ima na mjestima u ovoj knjizi prave djetinje prostosrdačnosti" metaforična upotreba lokativne fraze, kao i u ovoj "
Ostavi na cjedilu svoje svoje vjerne sluge"
Onda ide tačka 511.a) na kojoj se na pola stranice govori o tome da se led hvata spolja i zato se ledi na duši, a i rane su spolja pa ne može rana u duši, nego je rana na duši, iako ima odstupanja pa ćemo reći Lakše mi je u duši, iako je i na moguć predlog u tom slučaju. A pod b) idu metonimne i metaforične upotrebe fraze sa u opet semantički i sintaktički raznovrsnim gramatičkim konstrukcijama. Pretežno se radi o upotrebama fraze kao komplementa glagola, ali imamo i "
Na doručku, pacijenti su preplaešnih lica prepričavali.." u kojoj imamo metaforičnu upotrebu lokacije kao suplementa u konstrukciji u kojoj ova fraza nije zavisni element u rečenici. To bi bila priča drugačija i od priče o komplementima i adjunktima u glagolskoj ili imeničnoj frazi.
U daljem tekstu se daju upotrebe lokativne fraze u kojima predlog na nema značenje koje možemo povezati sa lokacijom kao sa glagolima "
Zahvaljujem na pitanju.." i slično, što opet ide sa drugačijim interpretacijama i gramatičkim upotrebama u rečenici.
Uglavnom, ovo nije priča o sintaksi ove fraze, uglavnom se radi o tumačenjima značenja fraze ali i to iz pogrešnog ugla. Priču o ovome treba početi od osnovnih primjera upotrebe predloške fraze na+imenica u lokativu da se označi fizička lokacija u rečenici kao elementa zavisnog od glagola a ne od imenice, odnosno elementa u strukturi
rečenice a ne
fraze. Ako treba da se priča o upotrebi sa imenicom onda to treba jasno razgraničiti jer se radi o drugačijim problemima u tom slučaju. I kad se radi o semantičkom tumačenju treba poći od osnovnih i usvojenim terminima kao što su tema i situacija i kako se lokativna fraza upotrebljava u tom smislu.
Izbor primjera lijepo ilustruje kako se o jeziku razmišlja kod nas. Ovim jezikom bi se mogli lijepo popričati sa Dositejom Obradovićem samo je naslov knjige
Savremeni srpskohrvatski jezik, i onda tu ne ide ovaj bogat izbor uštogljenog, arhaičnog i sa odredjenim primjerima i neprihvatljivog jezika za čovjeka koji govori srpski jezik na dan 23 oktobra Ljeta Gospodnjeg 2013e. Ne ide predlog na u ovoj rečenici:
Ko je god za oružje dorastao bio je na vojsci, a svaka čast i Mateji Nenadoviću i Njegošu, samo im nije mjesto u udžbeniku o savremenom srpskohrvatskom jeziku.
Nije problem Šeki Turković zaista, i rečenica:
Skinuo sam najnoviji hit Šekija Turkovića sa interneta na kompjuter, fenomenalna je pjesma je savršeno prirodna formulacija u savremenom srpskom jeziku. Ono što nije prirodan jezik u savremenom srpskom jeziku je tvoj komentar:
Vjerujem, da bi to rekla većina forumaša Vokabulara.Izmedju glagola koji uzimaju "da" rečenicu kao komplement i tog komplementa u principu ne ubacuješ ništa, a sigurno ne prekidaš tu vezu izmedju glagola i komplementa sa glagolom zarezom. To možeš da uzmeš za pravilo ako se već znojiš da ukalupiš jezik u šablone. Sa glagolima znam, vjerujem, mislim, pretpostavljam ili šta već koji su tipični sa ovim komplementom, ali i glagolima sa drugim značenjima izmedju glagola i "da" rečenice ćeš moći da ubaciš neku napomenu eventualno, ali izbjegavaj kad možeš, jer nije nešto stilski naročito ako to uradiš više puta u pisanju.
Znam, a možeš se i sam u to uvjeriti na internetu, da bi ti primjeri zvučali smiješno i forumašim i svima ostalima rodjenim od bune protiv Turaka na ovamo.Možeš da razdvojiš u ovakvim slučajevima ali glagol prirodno ide zajedno sa ovom "da" rečenicom, kao burek i jogurt.
