S.z., tvoj stav je korektan, slazem se sa njim, ali licna imena, kao i imena uopste (toponimi, na primer) podlezu jednoj vrsti 'demokratije.' A ona podrazumeva da se akcenat, dijalektizam ili cak i 'pogresan' padez lokalnog stanovnika i korisnika - postuju.
Moje se ime moze naglasiti na prvom ili na drugom slogu (MIlenko ili MilEEnko, cak se i vrsta akcenta menja, mada ne mora!), na Zlatiboru postoji vrh koji se zove "Crni vr ", postoje varijante imena Simo i Sima (ocito pod uticajem padeza!) i tako dalje.
Primecujem kolebanje padeza 'nominativ-genitiv' vazi cesto kad je rec o zenskim imenima:
Dragana, Gorana, Milena itd.
Ako im se obracamo, retko cemo reci ' (hej) Dragano, Gorano, Mileno', iako su ovi oblici gramaticki tacniji od 'Hej, Dragana, hej, Gorana, hej, Milena'.
Meni je interesantno da muska imena dobijaju vokativ cak i kad su u nominativu:
(opet) Simo - Sima. Savo-Sava. Bobo-Boba itd.
A zenska ostaju 'uskracena' za vokativ, cak i kad se radi o vokativu!!!?
Voleo bih da ikad saznam neko naucno objasnjenje ovog fenomena, jer na pretek imam samo svojih ideja zasto je to tako!

))