Ena, svima je cilj da ostvare svoje.
Pitanje je proporcije.
"Takticar" cinculira svoje detalje i moze se desiti da izgubi iz vida celinu - podje veoma uspesno na krivu stranu!
))
"Strateg" moze zaglaviti na dobrom putu nedostatkom vestine sprovodjenja!
))
U vojnom smislu:
Glavni zapovednik smisli strategiju da njegova vojska napravi proboj i unisti centar neprijateljskog fronta. Time se dobija bitka jer nastaje panika i protivnik se raspe i bude sasvim unisten.
Zapovednici njegovih jedinica fronta su dobri takticari na terenu i uspe im da veoma duboko prodru u dubinu fronta protivnika. Normalno bi to bio krah neprijatelja.
Protivnik, izuzetan strateg, umesto da se izgubi u panici, jer je predvideo protivnicku strategiju, naredi krilima svog fronta da udare neprijatelja u bokove, a svom 'unistenom' centru da prestane da bezi. Takodje, njegova konjica iz rezerve brzo se prebaci u pozadinu protivnika i time ga potmuno opkoli.
Rezultat je potpuno unistenje opkoljenog 'napadaca'.
Ovo je strategija koja se i danas izucava, a primenio ju je Hanibal protiv Rimljana u bici kod Kane.
Veoma slicnu strategiju je sproveo i Scipion Afrikanac u bici protiv Hanibala; kod Zame.
Opet o relativnosti 'strategije' versus 'taktike'.
Za svaku bitku je glavna zamisao bila strategija, a sprovodjenje - taktika.
Obe bitke su se desile u drugom punskom ratu.
Za rat u celini, Hanibalova a kasnije Scipionova strategija je bila - taktika.