Стандард није базиран на томе што "prati većina", нити би то било повољно, јер би тиме стандардни језик изгубио своју постојаност и основну сврху. Отприлике се слажем "da je korištenje standardnog jezika i komunikacijski i estetski i kako god drugo, nešto čemu težimo u većini situacija", али чуди ме да не приметите да је све оно што сте претходно изнели у овом истом коментару у директној супротности са тим ставом.
Današnja lingvistika je deskriptivna, i pitanje da li je jezik u upotrebi ispravan ili nije ispravan se više ne postavlja i nije zadatak lingviste da se bavi time. Lingvisti opisuju jezik u upotrebi ne konstruišu neki jezik koji je po njima pravilan, pa kako god ljudi govorili. To je poduža tema pa da to ne otvaramo sad.
Ovo što smo rekli za englesku rečenicu Meat has been baking for an hour now. , u kojoj bi, potpuno si u pravu, "roasting" zvučalo mnogo prirodnije, se može iskoristiti kao lijepa ilustracija u ovom slučaju. Ovo kako sam napisao rečenicu je prirodan način da se izrazi trajanje u engleskom i rečenica bi bila grbava i da je upotrebljen prezent perfekt "It has been an hour since the meat has been roasting". Ne bi valjalo ovako sa dva prezent perfekta u rečenici, jer se isto kaže sa Meat has been roasting for an hour now, jednostavno i razumljivo.
Vladov prezent "It is right now that. . " nije moguća konstrukcija u engleskom jer se prezent jednostavno ne koristi sa trajanjem dogadjaja u odredjenom intervalu. Nije pitanje upotrebe ili kako se nekome svidja ili ne - prezent se jednostavno ne koristi tako u engleskom jeziku. To je hard-wired karakteristika engleskog da se za trajanje od nekog momenta u prošlosti do sad koristi prezent perfekt.
A u srpskom je hard-wired da koristimo prezent za trajanje Meso se peče sat vremena. , i nemamo gramatičku konstrukciju sličnu prezent perfektu u našem jeziku.
A onda vidimo da "now" ide sa trajanjem u engleskom, "Meat has been roasting for an hour now" ali ne ide u srpskom "Meso se sad peče sat vremena" - ova rečenica bi, kao što je neko napomenuo ranije u tredu, mogla značiti samo da si sad nešto stavio u rernu, i da će to sad da se peče sat vremena.
Znači, ovo što ti veliš "suženo" i "produženo" shvatanje riječi "sad" je naravno prihvatljivo ako govorimo o tome da "sad" ne mora baš da znači "u ovom momentu", nego može značiti "u ovom momentu i oko ovog momenta u sadašnjosti" pa možemo da kažemo, na primjer "Sad je to veoma popularno medju omladinom". Ali ne koristimo "sad" sa situacijom koja traje od nekog momenta u prošlosti do sad, analogno engleskom jeziku, pa da to može da se protumači kao "u ovom momentu je tačno sat vremena otkako se ovo peče". To jednostavno ne ide, i ako baš želimo "sad" u ovoj rečenici u srpskom ćemo upotrebiti ovo što sam nazvao "egzistencijalna" konstrukcija, i što je vjerovatno odgovarajući naziv za rečenice kao: "Sad je sat vremena od kad se ovo peče".
U jeziku je moguće reći i ovo i ono, i što kažeš neko je to rekao i onda što nebi moglo. Tu je problem na koji se svode sve rasprave u jeziku valjda - neko bi rekao a neko ne, i kako to onda da shvatimo. Te se rasprave u engleskom jeziku, a eto to da kažem da to pouzdano znam, završavaju pretragom jezičkog korpusa, i pisanjem priručnika o upotrebi jezika u kojima se angažuju paneli sastavljeni od obrazovanih ljudi iz različitih oblasti da daju ocjenu prihvatljivosti spornih upotreba, statistički podaci, regionalni izvori itd. Sve što se upotrebljava u jeziku postaje dio jezika, odakle god da je došlo, a ono što se ne upotrebljava otpada, što dodje prirodno valjda. Kod nas je obrnuto, ide se kontra toka jezika, ono što se ne upotrebljava se gura u priručnicima kao pravilno, a ono što je u upotrebi se ocrni kao kvarenje jezika ili kako već.
