ne bih da kvarim, ali je l' mozemo ikako da ne pricamo o tome?
stvarno nije relevantno...svako moze imati svoje misljenje ali
vjera i religija su u prvom redu sinonimivjȅra ž 〈G mn vjȇrā〉
1. a. religija b. institucija vjerskog života u organiziranom obliku [katolička vjera; pravoslavna vjera; muslimanska vjera itd.] c. kat. jedna od bogoslovnih kreposti (uz ufanje i ljubav)
2. a. veliko pouzdanje u koga ili u što; povjerenje [primiti na vjeru priznati unaprijed što za istinito, ne tražeći dokaze] b. fil. znanje koje se svodi na subjektivno intuitivno uvjerenje i koje se ne može provjeriti empirističkom provjerom ni racionalnim postupkom
@sz
nisam siguran da izraz versko nasilje nije neutralan. jel moze neko objasnjenje ili potkrepljenje zasto mislis tako?
da li to po tebi vazi i za izraze (definicije su moje interpretacije, ali posto se ponesto razumem u problematiku mislim da su zadovoljavajuce):
- 'verski rat' (oruzano nasilje motivisano verom sa odlikama rata ili gradjanskog rata )
- 'verski sukob' (oruzano nasilje motivisano verom koje nije rat ili gradjanski rat - npr. pobuna ili ustanak)
- 'verski nemiri' (nasilje koje pretezno nije oruzano i organizovano ali je u izvesnoj meri masovno - npr. nasilne demonstracije)
- 'verski terorizam' (nasilje motivisano verom koje ima odlike terorizma)
svi ovi izrazi se koriste kod nas i nalaze se u strucnoj literaturi koja se ovim pojavama ozbiljno bavi (verski terorizam u udzbeniku kriminologije, verski rat u uzbeniku politicke teorije i sl.)
da li bi trebalo generalno zameniti sve ove izraze? ja ne vidim problem ni sa jednim od njih. mislim ako je vera jedan od uzroka ovih pojava ne vidim problem u tome da se to sroci pomocu prideva verski.
npr (hjp):
vjèrskī prid.
koji se odnosi na vjeru [vjerska pripadnost; vjerska zajednica; vjerske slobode; vjerski nemiri]
mozda je problem u samoj reci nasilje. mozda "zblizavanje" dvaju apstraktih pojmova kao sto su vera i nasilje u jedan siroko-primenjivan izraz proizvodi predstavu da su vera i nasilje nekako specijalno, bivstveno povezani odnosno da vera poseduje imanentan kapacitet za proizvodnju nasilja.
s druge strane kad se kaze verski terorizam, tu izgleda jasno da cilj i motivacija nasilja nije samo verska posto ona po definiciji terorizma mora biti i politicka - religija je samo jedan od sastojaka supe. isto bi se moglo reci i za veliku vecinu ostalih specificnih oblika verskog nasilja i primera istih u istoriji.
prema tome, moze se verovati da bi bilo korisno da se uopste ne govori nasilje nego da se kaze o cemu se konkretno radi - ako je rat onda je rat, ako su masovni sukobi u nekom indijskom gradu onda recimo 'unutrasnji verski sukobi' i sl.
ali ovaj problem je na kraju krajeva samo stvar licnog dozivljaja i zelje da se izbegne da religija i religioznost budu predstavljeni u losijem svetlu nego sto zasluzuju (ni ja ne zelim to, da ne bude zabune
). realnost je takva da vera IMA imanentan kapacitet za proizvodnju nasilja isto kao sto i ideologija i politika kao takva proizvode masovno nasilje.
ali nije to ono sto bi "versko nasilje" trebalo da saopstava, vec bi to samo trebalo biti saznanje da je religija uzrok (jedan od) nasilja u konkretnom slucaju.tako da pitanju da li je izraz versko nasilje neutralan onda treba prici iz ugla tog "loseg svetla" - da li izraz versko nasilje, a i slicni izrazi (verski- x) imaju tu manu da proizvode impresiju, stav o religiji kao dovoljnom i nuznom uzroku raznih primera nasilja u svetu pri cemu se predstava realnosti suzava na jedan segment ciji je znacaj krajnje relativan. npr. neki rat moze izvana imati karakteristike verskog (u ratnoj retorici, propagandi, razlozima za rat), ali se moze opravdano verovati da su drugi faktori bili bitniji ili su u pocetku bili manje bitni a posle postali bitniji itd.
u svakom slucaju, su svi su ovi izrazi po prirodi nesavrseni (kao i vecina drugih koji opisuju drustvene pojave), samo je pitanje kako bivaju interpretirani i smesteni u odgovarajuci kontekst. ako je jedan termin "pojmovno ispravan" kao sto ja smatram da versko nasilje jeste, mislim da ga ne bi trebalo menjati i smisljati eufemizme (kao sto je 'sectarian violence', sto se nesumnjivo koristi kao eufemizam za 'religious violence', bar ponekad) nego bi trebalo da ljudi nauce da ga pravilno interpretiraju i koriste. ko je drustveno naivan i ima iskljuciv pogled na svet je sam kriv. necemo oblikovati jezik prema takvim ljudima.
edit:
e 'vako, da zakljucim
:
izraz 'sektasko nasilje' treba pod hitno sahraniti. to sta on predstavlja u engleskom treba rasclaniti na dve grupe pojava:
- u uzem smislu se misli na versko nasilje i tako treba govoriti
- u sirem smislu misli se na
kolektivno ili masovno nasilje pa ako nije religija bitan faktor onda tako treba govoriti i prevoditi
znaci ja mogu da zamislim naslov u novinama: "masovno nasilje u drzavi x" ili pak "kolektivni sukob u drzavi x"
ALI to se sme reci samo ukoliko nedostaju saznanja za preciznije odredjivanje tog nasilja kao rata, pobune, ustanka, nemira, verskih, etnickih, ideoloskih itd. onaj ko prevodi iz strane stampe bi morao prvo da procita tekst i da zakljuci iz opisa dogadjaja ko su sukobljene strane, da li je nasilje organizovano, oruzano, koje je ucesce drzavnih, paradrzavnih subjekata itd. ako to ne uradi, taj krajnje neodredjen izraz "masovno nasilje" ce opet po mom misljenju biti nezadovoljavajuci prevod.
prosto ta vrsta generalizacije nije adekvatna u nasem jeziku iako mozda jeste u engleskom novinarskom zargonu.
