Učinio mi se jako zanimljivim u kontekstu vaše priče o ''vrgnućima''
Dalje mi se javio
svrgnuti... Možda i zanimljiviji za analizu.
Šta biste rekli kako je do ove konstrukcije došlo, u značenje koje ima? Kako se prefiks, ili šta je, s- (onamo opo-) našao tu da bi svrgavanje značilo to što znači?
Slučajnim spletom reči iznad u zagradi i posle nje, zasvrbelo me je, razmišljajući o
oponašati, pa
opovrgnuti — kakva je uloga opo- kod oponašavanja i u kakvoj je vezi sa ulogom kod opovrgavanja?
Verujem od oponentno... Ha! MI smo dakle druga strana, mi što imitiramo, predstavljamo drugu stranu onog imitiranog, zanimiljivo… Jesam li na tragu? Opet razmišljam naglas.
Još bih nešto hteo da primetim, ako dozvolite sad već treći ekskurs.
Čini mi se da kada kažemo da je nego svrgnut, mi često ili uvek mislimo skinut sa prestola, lišen titule (statusa, privilegije), gde se izgubila ona druga strana, na koju se okreće. Osim ako one koji svrgavaju ne shvatimo kao drugu stranu, ali ne znam koliko je to održivo.
Znači ako bismo hteli da napravimo direktniju vezu sa vrgavanjem, svrgnuće bi pre trebalo označavati zamenu, smenu, menu — gde bi se onda uključila u značenje i druga strana. Jer čini mi se da bi i smena trebalo da znači zamena a ne samo "otpuštanje", kako ga često kazujemo i shvatamo? Nadam se da me razumete. Moraću vala kupiti taj rečnik, mislim da biste u dobroj meri bili pošteđeni mojih naklapanja.
Hvala na pažnji