RADE ŠEERBEDŽIJA

[jadranka84]

NOĆU

Noću, dok ti spavaš,
moje srce bdije nad tobom.
Tebi se ništa,
ništa ne smije dogoditi.
Toliko, toliko te volim.
Jedino,
jedino s tobom
mogao bih plakati.
Mogao bih se smijati.
Opraštati i razumjeti.
Vjeruj mi.
Toliko,toliko te volim.
Od juče tek si tu i o tebi malo znam.
Ali mogu život svoj da ti dam.
Uz mene nađi mir,
nikad sumnju,nikad bol.
Moja ljubav bit će zalog za to.
Mila,
poklanjam ti svaki dan svog života.
Kada se moj san ostvari
i ti ćeš kao i ja biti sretna.
Toliko, toliko te ljubim.

[jadranka84]

NI U TVOM SRCU

Zna li ovdje iko, sreću pisati
Jel neko čuo, za ljubav danas
Možda je važnije, znati brisati
Ono što je davno ostalo iza nas

Ne mogu se sjetit svoje prve pjesme
Poljubaca dragih lica
Nema mi tebe ni stare česme
Ne sjećam se mora ne sjećam se ptica

Ništa nije kao što je bilo
Al će ipak jednom biti
Znam, nema leta s jednim krilom
Treba vrjeme da nam spoji niti

Ni u tvome srcu, ljeta više nema
U tvojoj kosi ne mogu biti sol
Obala je pusta i bura se sprema
Gdje nas je vrjeme odnijelo.

 Kemal Monteno & Rade Šerbedžija

[jadranka84]

ZABORAVI

Ako me sretneš negdje u gradovima stranim
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me srećeš prvi put.
Nismo li se mi već negdje vidjeli?
Kaži... i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekad zajedno...,
I noći, zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena.
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...

Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali.
Uvali mirnih voda.
Otok naš i ime broda pjesnika
Koji nas je tamo nosio.

Zaboravi da si ikad rekla da me voliš,
I kako se nikad, nikad ne ćemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno čitali.
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku.
Naročito zaboravi.

Ulicu divljih kestenova s početka Tuškanca.
I onaj naš poljubac na kiši
Za koga bi znala reći:
"Nikada neću zaboraviti."
Molim te zaboravi.

I kada ti kažem da zaboraviš,
Kažem ti to zato što te volim.
Kažem ti to bez gorčine.

Otvori oči ljubavi.
Našim gradom prošli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve što smo bili,
Znali..., i imali...,
Zato... Zaboravi...

čemu sjećanja...?
Pogledaj kako trešnja u tvom vrtu
Iznova cvjeta svakog proljeća.
Nasmiješi se jutru koje dolazi.
Zagrli bjelinu novih dana.
I zaboravi.

Kasno je već dragana, hoću da kažem,
Zreli smo ljudi.
To jest , nismo više djeca.
I znam da nije lako.

I znam da možda i boli...
Ali pokušaj,
Molim te..., pokušaj....zaboravi.

I ako me sretneš negdje u gradovima stranim
Po kojima se muvam u posljdnje vrijeme.
Sretni me ,kao da me srećeš prvi put;
Nismo li se mi već negdje vidjeli?
Kaži... i zaboravi.

[Тагови:]

Српски језик - Вокабулар форум
Srpski jezik - Vokabular forum > Читаоница > Најлепши стихови (Уредник: Дарко Новаковић) > Тема: RADE ŠEERBEDŽIJA