Српски језик - Вокабулар форум
Srpski jezik - Vokabular forum
19.55 ч. 14.05.2024. *
Добро дошли, Гост. Молимо вас пријавите се или се региструјте.
Да ли сте изгубили ваш активациони e-mail?

Пријавите се корисничким именом или имејлом, лозинком и дужином сесије

Помоћ за претрагу речника Вокабулара
Вести:
Правила форума - Речник - Правопис - Граматика - Вокатив - Језичке недоумице

 
   Почетна   Помоћ Претрага форума Календар Тагови Пријављивање Регистрација  
Странице: 1 [2]  Све
  Штампај  
Аутор Тема: Десанка Максимовић  (Прочитано 36620 пута)
0 чланова и 0 гостију прегледају ову тему.
Ivona
члан
***
Ван мреже Ван мреже

Организација:
i
Поруке: 52



« Одговор #15 у: 19.57 ч. 17.05.2013. »

Molba mladosti

O mladosti, mladosti,
da brzo prolaziš, ljudi kažu.
Ali ja te neću nikad pustiti.
Oko srca svoga postaviću stražu
Jednog bola i jedne radosti;
Oko vrta svog zasadiću visoke
Borove i bršljane i paviti;
Vetrove i reke široke
Bujicom ću naviti
Svud oko našega brega;
A vidik u krug ću zaviti
Cičom i smetom snega.

O mladosti, nemoj od mene otići:
niko neće moći u tvojoj suzi
biti ovoliko ludo lud,
ni ovako sumoran u tvojoj radosti.
O mladosti, mladosti,
Ni u čijem srcu neće tvoja žud
U ovoliko sunce porasti;
Niko neće ovoliko čistih
Imati grehova ni strasti.

O mladosti, mladosti,
Da sobom odnosiš, ljudi kažu,
Svoje bolove i svoje radosti.
Ali ja te neću nikad pustiti.
Oko srca svoga postaviću stražu
Jedne ljubavi što mene voleće;
U vrtu svome zasadiću proleće;
Sve mirise slatke zarobiću
Što bregom nihaju leti,
Sva sunca, sve zvezde zadobiću
Na nebu da našem rumene;
Pa nećeš ni moći, ni hteti
Nikad otići od mene.

O, teške, sumorne radosti,
O slatki, ludi bolovi
Moje mladosti,
Nemojte otići od mene!
Jer živeće tada dolovi,
Mirisi, ljudi i zvezde rumene;
A ja skamenjena sedeću na svom visu
i biće mi sve jedno: da li su, ili nisu
u meni nekad goreli
tvoji bolovi i tvoje radosti,
o, mladosti.
Сачувана
Iris-Amor
посетилац
**
Ван мреже Ван мреже

Организација:

Име и презиме:
Iris Tahirovic
Струка: ekonomista
Поруке: 31


Stay positive.


« Одговор #16 у: 09.55 ч. 09.11.2014. »

OGLEDALO
IX
Idemo polako kraju nas dve hodalice kroz
lepotu,
i najrođenije što imam to mi je duša.
Ali ni ona najrođenija nije sasvim moja.
Ona može, dok ja plačem, da talasa radošću koja
sa mnom nema veze.
I na nju često padnu senke nečega što mene nije
nikad zabolelo.
Ja onda ćutim radosno i gledam kako nebom
našim plove oblaci.
I zar mi može žao biti ako ima nekog dalekog od
koga mojaduša zavisi i ko sa visina svetle drhtaje
u nju spušta, kao i zvezde u vodu?
Сачувана
jadranka84
члан
***
Ван мреже Ван мреже

Организација:

Име и презиме:

Струка: dipl. novinarka
Поруке: 129


« Одговор #17 у: 11.13 ч. 25.12.2015. »

"Volim da putujem trećom klasom,
na brodu, vozu, tramvaju...
U trećoj klasi sednu kraj mene
žene slične mojoj majci,
...okorelih ruku,
i pričaju poverljivo svakome
svoju brigu i muku.
Tu uvek za ponekog još mesta ima
stane nas tu više po tri puta
tu se niko ne čudi i ne srdi
ako uđem pokislog kaputa..."
Сачувана
jadranka84
члан
***
Ван мреже Ван мреже

Организација:

Име и презиме:

Струка: dipl. novinarka
Поруке: 129


« Одговор #18 у: 08.16 ч. 31.12.2015. »

moja omiljena:

PO RASTANKU

Reci mi sad kada već prošlo sve je:
časi bolni i dani dragi, lepi;
kad novi bol se starom bolu smeje;
od reči tvojih kad duša ne strepi —
          reci da l' te je moja
          tuga bolela
          nekad kad sam te mnogo,
          mnogo volela?
Reci mi sad kad me ne voliš više:
kad ti se prošloj ruga nova sreća;
i kad se danâ koji nekad biše
duša ti samo kad me vidiš seća —
          reci da l' te je moja
          radost bolela
          jednom kad nisam više
          tebe volela?
Сачувана
Тагови: desanka maksimovic poezija srpski 
Странице: 1 [2]  Све
  Штампај  
 
Скочи на:  

Покреће MySQL Покреће PHP Powered by SMF 1.1 RC2 | SMF © 2001-2005, Lewis Media Исправан XHTML 1.0! Исправан CSS!