Rat i mir ću da zaobidjem, jer sam čitala samo mir, a rat preskakala i nikada se nisam vratila toj knjizi, a smeši mi sa police.

E, sad mi je lakše...

Kod mene je bio istii slučaj...

Kad je Ana Karenjina u pitanju, situacija je malo drugačija. Možda sam i pristrasna.

Trebalo je prelomiti: ostati u braku bez emocija zarad deteta ili živeti i voleti, osloboditi zarobljene strasti i na kraju shvatiti da je sve to bilo uzalud. Sve to podstiče na razmišljanje, a deca u tom uzrastu (kada čitaju lektiru), misle da se jede sve što leti. Au, koliko puta sam upotrebila infinitiv!
Meni to sve liči na romane Mir-Jam... A za infinitiv ne brini. Savršeno čuči u svim tvojim rečenicama...

Nego, da se vratim na temu. Mislim da sve zavisi od učiteljice. Učiteljica mog sina je forsirala matematiku i on je zaista dobar matematičar, medjutim, pred kraj četvrtog razreda osnovne škole, vežbali smo za kontrolni zadatak i kada smo došli do roda i broja imenica, on se nasmejao, jer nije znao da imenice imaju broj. Ćerka ima učiteljicu koja podjednako pažnje posvećuje svim predmetima, ali imam utisak da ništa ne stiže da obradi do kraja, jer je gradivo preobimno. Zaključak: u oba slučaja, roditelji moraju da rade sa decom.
Наравно да не верујем ни ја да је ово неко правило, али то је та особа приметила као занимљивост, јер њен син нпр. капира математику и граматику без проблема, док њеној ћерци баш то двоје иде мало теже, а у исто време више нагиње лепом писању, цртању, уопште уметности и креативности... Па још кад смо овде наишле на математичаре који теорију граматике и правописа држе у малом прсту и на све имају одговор...

Можеш замислити!