![]() |
|
Rezultati pretrage
|
Pronađeno pojmova: 25
|
|---|
dio (ital. Dio, lat. deus)
bog; per Dio!(ital. per Dio) zaboga, pobogu!
diofiziti (grč. dyo, physis priroda)
pl. pristalice hrišćanske sekte koja je smatrala da su u Hristu bile dve prirode,božanska i čovečanska; supr: monofiziti.
Diogen (grč. Diogenes „onaj koji vodi poreklo od Zevsa")
filozof iz Sinope u M. Aziji (404—323. pre n. e.), nazvan ,,pas". Sokratov pojam autarkije podigao je do askeze koja, odbacujući svaku životnu udobnost, traži krajnje odricanje želja; nije priznavao postojeće zakone i bio prototip kiničnog filozofa. O njemu se priča: da je stanovao u jednom b>-retu, da je Aleksandra Velikog, kad ga je ovaj posetio i rekao mu da kaže jednu želju, zamolio da mu se skloni sa sunca, da je u podne po Atini svećom tražio ,,ljude" itd.; 'fig. onaj koji prezire svet, mizantrop.
dioirihijus (grč. di-, pyrriche)
mezr. dvostruki pirihijus, stihovna stopa od četiri kratka sloga: i i U i.
dioktaedar (trč. di-, okto osam, hedra sedigšte, osnova)
geolj. poliedar sa dvaput po osam, tj. šesnaest, površina; pr. dioktaedarski.
diolefini *hem*. ()
v. dieni.
dionizije (grč. Dionysia)
pl. svetkovine u slavu boga Dioniza kod starih Grka, koje su se poglavito sastojale u orgijanju i pijančenju; up. bahanalije.
dionizijska era ()
računanje vremena od Hristovog rođenja, koje je uveo Dionizije Mali(Dionisius exiguus), naučnik iz VI veka; po njemu, Hristos se rodio 754. god. od osnivanja Rima.
dionizijski (grč. Dionysos)
fid. izraz kojim Niče naziva elemenat pun snage i strastvenosti u životu i volji; Supr. apolinijski.
Dionizos (grč. Dionysos)
mit. prijatelj muza, bog vina i vinogradarstva kod starih Grka; Bahus.
Naslovna strana - Postanite saradnik - Forum - IE8 akcelerator - O projektu