Problem i jest u tome što pišeš ijekavicom ali potkrada ti se jako mnogo ekavskih reči.
Onda to više nije ijekavica.
Jatova granica jedna je od najvažnijih izoglosa na južnoslovenskom području. Istočno od ove linije koja se prostire sredinom Bugarske, jat je zamenjeno uglavnom sa „ja“, i tako je i u književnom bugarskom jeziku. Zapadno od jatove granice, međutim, jat je evoluiralo u „e“ ili zatvoreniji glas.
U srpskohrvatskim ijekavskim dijalektima, jat ima reflekse „ije“, „je“, „i“ i „e“, i svi oni figuriraju i u književnom ijekavskom narečju. To uglavnom zavisi od akcenta, koji u srpskohrvatskom razlikuje kvantitet i intonaciju. Ako je akcenat sloga u kome se nekada nalazio jat bio dug, jat je zamenjeno sa „ije“ (riječ, lijepo, mlijeko), ako je pak bio kratak, onda je jat zamenjeno sa „je“ (rječnik, ljepota, bjelina). Međutim, ako iza toga sloga sledi samoglasnik, jat se zamenjuje sa „i“ (vidio i sl.). Zamenu „e“ jat ima ako mu prethodi grupa suglasnik + „r“ (prepreka i sl.).
A u ekavskim dijalektima, osim u nekim slučajima, tu svugde uglavnom dolazi „e“ (reč, lepo, mleko, rečnik, lepota, belina, video, prepreka). Ne sumnjam da je slično stanje i u zapadnim bugarskim dijalektima, posebno ako ulaze u sastav torlačkog narečja (u bugarskoj dijalektologiji tzv. „prehodni govori“) zajedno sa jugoistočnim srpskim dijalektima.
