Pa i ja sam tako skontao, ali me zanima otkud to da je važno kako se završava, a ne kako počinje.
Važno je, jer indoevropski su jezici fleksivni jezici: većina oblika i reči tvore se izvođenjem, dodavanjem raznih nastavaka i sufiksa na osnovu; zakoni fonologije i morfologije odraziće se zato ponajpre na kraju sloga itd.
Pa neka će se morfema u takvim procesima poneti različito u zavisnosti od toga završava li se suglasnikom ili samoglasnikom; ili neka fonema pretrpeće promene u izgovoru tokom razvoja jezika u zavisnosti od toga sledi li iza nje suglasnik ili samoglasnik (dakle, njozi fonetski sličan ili njozi različit glas), ili je na kraju sloga, a jezici teže jednoobraznoj strukturi slogova itd.
I zato su lingvistima potrebni termini otvoreni i zatvoreni slog.
