И није ми још сасвим јасно: ти велиш да може само хвала велика, али хвала лепа и хвала лепо?
Da, upravo tako.
...осим ако не устврдиш да је то заправо елидирана реченица, где би лепо било прилошка одредба уз глагол (мада ја такву реченицу не бих умео да реконструишем).
Složićemo se, za početak, da je
hvala nastalo skraćivanjem od
hvala ti (ili koja god zamenica tu bila). Sad već nismo daleko od čitave rečenice:
Nek ti bude hvala. Štaviše, potpuno istu vrstu skraćivanja imamo u još nekim primerima:
Nek mu bude (večna) slava -> Slava mu; Neka bude mir svima -> Mir svima.I ovde je upravo iskrsao jedan problem s doživljavanjem reči
hvala kao uzvika: naime, kako bismo, u tom slučaju, tumačili izraz
hvala ti? Tj., kako bismo objasnili ovu spregu uzvika i zamenice?
РСЈ се ту помакао те бележи под значењем 2: „(са узвичном интонацијом) хвала! уобичајена учтива форма а) изражавања захвалности за учињену услугу. — Изволите кафу! — Хвала! б) као одговор на питање: Како сте (си)?“, одакле видимо (судећи по дефиницији одреднице) да та реч нема у овом значењу именичку вредност, иначе би се преко именице (genus-a proximum-a или синонима) дефинисала.
Opet imamo drugačiji doživljaj onoga što piše u rečniku.

Naime, ja u opisu tog značenja vidim samo želju sastavljača da izdvoji skraćeni oblik, koji je učestao samostalno. Evo, odmah, i potkrepljenja mog tumačenja: pogledaj u rečniku definiciju reči
slava. Zapazićeš da je na kraju naveden izraz
slava mu! uz tumačenje ’poslednji pozdrav pokojniku’ — a u ovom slučaju savršeno je jasno da reč
slava u ovom izrazu ne gubi svoju imeničku vrednost, već da je izraz proistekao upravo skraćenjem rečenice koju sam već naveo (pa i pored toga u rečniku nije definisan preko genusa proximuma niti preko sinonima); zašto onda isto ne bi moglo važiti za
hvala! iz rečnika?
Занимљиво би било чути која би, по теби, била правилна верзија реченице, на пример, Његово хвала значило јој је више него било шта. — ЊеговА хвала значилА јој је...?
Ne, ne bi to bila „moja“ pravilna verzija rečenice koju si naveo. Ja bih, zapravo, u tvoju rečenicu dodao samo par navodnika oko reči
hvala. Time se tip tvoje rečenice (a i ostalih koje navodiš u nastavku poruke) izjednačava s Bruninim „To tvoje ’neću’ ništa ne znači“, s tvojim „Jedno ’ali’ devojci sreću kvari’ i sl.