Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
  
Ван мреже
Пол: 
Организација:
Име и презиме: Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322
|
 |
« Одговор #1 у: 20.37 ч. 17.04.2010. » |
|
Svi oni glasovi koji kao element izgovora imaju pregradu vazdušnoj struji, dakle kod čijeg izgovora artikulatori u jednom trenutku pregradom prolaza vazduhu naprave zastoj vazdušne struje, koji se zatim naglo otklanja, te vazdušna struja potom prolazi uz jedan mali prasak, jesu prekidni.
To su, dakle, oni glasovi koji imaju elemenat plozivnosti (praskavosti), tj. kod kojih govorni organi stvaraju potpunu pregradu prolasku vazdušne struje. A to su plozivi (praskavi suglasnici), znači u srpskohrvatskom p, b, t, d, k i g, kod čijeg izgovora postoji početna pauza (tišina), tj. artikulatori sasvim pregrađuju prolaz fonacione struje pre nego što se naglim otklanjanjem ona propusti dalje; zatim afrikate (sliveni suglasnici), čiji je prvi deo upravo ploziv, dakle c, č, dž, ć i đ (čiji su prvi deo, što sigurno znaš, plozivi t i d, a drugi deo je strujni: ts, tš, dž, tś, dź); te sonanti m, n, nj i r, koji su kombinacija slobodnog protoka vazdušne struje i pregrade protoka vazdušnoj struji, tj. kod kojih s jedne strane vazdušna struja slobodno prolazi, ali s druge strane poseduju plozivni element, jer se stvara potpuna prepreka fonacionoj struji. (Kod nazala, nosnih sonanata m, n i nj, vazdušna struja slobodno prolazi kroz nosnu duplju, ali se u usnoj duplji stvara početna potpuna pregrada pre no što se artikulatori zatim naglo otklone, tako što su usne potpuno stisnute kod izgovora sonanta m, odnosno tako što jezik pravi pregradu oslanjajući se vrhom na gornje zube kod sonanta n, tj. na prednje nepce kod sonanta nj, a bočnim delovima na kutnjake; a kod vibranta r slobodan protok postoji između vibrirajućih dodira jezika sa alveolama, ali za vreme samih dodira postoji potpuna pregrada). Ti glasovi, znači, imaju osobinu prekidnosti.
Svi su ostali glasovi u našem jeziku neprekidni, jer se prilikom njihovog izgovora ne stvara prekidni (plozivni) element. To su svi vokali, laterali l i lj, aproksimanti v i j, i strujni suglasnici (frikativi) f, s, z, š, ž i h. Prilikom njihovog izgovora, govorni organi ne prave nikakve nagle zastoje i otklone, pa vazdušna struja uvek, celim trajanjem izgovora, ima nekuda slobodan prolaz, dakle ne postoji zastoj i pregrada, te potom prasak uz naglo otklanjanje artikulatora. Kod vokala, nikakva prepreka vazdušnoj struji i ne postoji; kod laterala l i lj, slobodan prolaz fonacione struje je uvek moguć bočnim stranama jezika, jer se one ne oslanjaju sasvim na kutnjake, zatvarajući usni rezonator, kao kod nazala n i nj; te kod aproksimanata i kod frikativa postoji tek delimična prepreka vazdušnoj struji, tako što se artikulatori zapravo samo približuju jedni drugima (malo više kod frikativa, a malo manje kod aproksimanata), stvarajući jedno malo suženje rezonantnog prostora, ali ne dodiruju se sasvim, te tuda, kroz to suženje, postoji slobodan protok vazdušne struje. Stoga ti glasovi imaju osobinu neprekidnosti, i to se može i praktično proveriti tako što ove glasove možeš, onako, kao bajagi "pevati", "pevušiti" ili "strujiti", tj. izgovarati bez prekida; a plozive, afrikate, nazale i vibrant r ne možeš uopšte izgovoriti, odnosno izgovarati u slučaju vibranta r, a da prethodno ne otkloniš naglo artikulatore uz mali prasak (dakle uz prekid), odnosno da ih ne otklanjaš više puta uzastopce u slučaju vibranta r, jer oni u svojoj tvorbi imaju plozivni (praskavi) element, tj. osobinu prekidnosti budući da se govorni organi kod njih naglo zbijaju, praveći pregradu i zastoj vazdušnoj struji, i potom uz malu eksploziju naglo otklanjaju; što kod neprekidnih glasova — vokala, laterala, aproksimanata i frikativa — nije slučaj.
|