Нађох добар текст о генези покретног а, али он не даје одговоре на сва моја питања.
Јован Вуковић: Историја српскохрватског језика, 1974.
POKRETNI VOKALI
U današnjem našem jeziku imamo mnoštvo slučajeva kada se krajnji vokal u riječi javlja, tako reći, fakultativno: ili će glasovni ohlik biti sa njim ili bez njega: (ovo
g : ovo
ga; dobro
g : dobro
ga; sa
d : sa
da), dobro
m : dobro
me : dobro
mu — i tako slično.
Različiti su bili uslovi za ovu glasovnu pojavu.
1) Izgovor jednoga vokala na kraju može biti oslabljen u sintagmi, gdje se više riječi spajaju u jednu užu izgovornu cjelinu. Dvojak praslovenski izgovor lične zamjenice prvog lica
azь (jazь) i
ja (<
jaz)
može se protumačiti jedino na taj način što je poluglas na kraju riječi u sintagmi mogao biti slabijeg izgovora i iščezavati (tako da je ostao izgovor i jaz i jazь — pokretni poluglas), mnogo prije nego je nastupilo poznato iščezavanje poluglasa u otvorenom slogu. Na taj način se mogu lako protumačiti mnogi današnji primjeri sa pokretnim vokalima. Tako je slabilo
e u staroj partikuli
že. Oblik ježe dobijao je izgovor
jere (ž u intervokalnom položaju često daje
r, uporedi mo
že > mo
re, u dijalektima ka
že > ka
re i sl.), pa smo dobili veznik je
r, a pored njega i dijalekatsko je
re. Iz sličnih situacija smo dobili pokretno
e kod zamjenica: tom
(e), njim
(e), dijalekatsko kim
(e), našem
(e) i sl. (uporedi staro nikada
ra sa mogućnošću i nikad
ar).
2) Bilo je starih partikula koje su u zavisnosti od akcenta dobijale dvojak vokalski završetak:
ka i
kь, na i
nь, pa kad se poluglas izgubio, moralo se
a osjećati kao pokretno. To se ogleda u dijalekatskim oblicima priloga: ovdje
ka: ovdje
k, ovdje
na: ovdje
n i sl. Ovo pokretno
a se prenosilo i na druge priloge pa smo dobivali i ovakve odnose: sa
d: sad
a: (dijal) sad
e i sl.
Kad je riječ o partikulama, treba zapaziti da su one uvjetovale: a) nastajanje pokretnih vokala, b) nove morfološke oblike kod pridjevskih zamjenica (uporedi
ovaj < ovьj < ovьi i sl.) i priloških riječi (uporedi
gdje < kь
de > kde > g
de > gdĕ — jat nakalemljeno, — vidi kod
ĕ-ta). Uz oblike promjenljivih riječi partikule su se priljepljivale
samo uz vokalski završetak:
ovь+ i i slično; prema tome, sasvim je pogrešno misliti da u dijalekatskim oblicima zamjenica ov
i, on
i, ovo
i imamo po porijeklu od partikula, — to je, — u stvari, analogijski oblik prema upitnoj zamjenici
koji: ovь covĕkь ~ koji čovĕk >
ovi covjek // koji čovjek — i sl.
3) Često je pokretno
a nastajalo raznim ujednačavanjima padežnih oblika. Pod uticajem dvojakih oblika u genitivu plurala u 14. vijeku: grado
v: gradov
a (dok se krajnje
a moglo još osjećati kao pokretno) nastajale su razne mogućnosti za prenošenje pokretnoga
a i u druge padežne kategorije. Ujednačavanje padežnih oblika dativa i instrumentala: žena
m : žena
mi : žena
ma (dualski) išlo je preko situacije ovako stvorene sa pokretnim
a i
i (današnji dubrovački oblik žena
m i žena
ma i sl., u stvari, predstavlja situaciju sa pokretnim vokalima). U ovakvom stanju, sa obiljem pokretnih vokala u padežnim oblicima nastali su i današnji genitivi singulara zamjeničke i pridjevsko-zamjeničke promjene: ovog
(a),
onog(a), visokog
(a) i tako slično.
