I još nešto mi pade na pamet u vezi ovog istiskivanja i utiskivanja riječi u jezik. Komšije domobrani sa uguravanjem novih riječi u jezik onako na džak ponekad zbune sami sebe. Jedna dilema se odnosi na riječ "glasati". Sad imaju "glasovati" kao noviju varijantu (pretpostavljam arhaičnu formu koju su vratili u upotrebu) ali stara "glasati" se ne da i eto problema. U ovom članku gospodja Opačić (koja je izgleda autoritet za hrvatski jezik) veli sledeće:
glasati vs glasovati
Otkako se razni izbori održavaju u samostalnoj Republici Hrvatskoj, počeo se forsirati glagol glasovati umjesto glasati. „Objašnjenja” zasnovana na pučkoj etimologiji bila su (i ostala) izvan pameti. Reklo nam se da se glasaju životinje, a ovdje je, zaboga, riječ o parlamentarnim, lokalnim ili kakvim drugim izborima.
Ako ste pozorno pročitali prethodnu rečenicu, vidjeli ste da sam napisala: životinje se glasaju, dakle upotrijebila sam povratni glagol glasati se (ispuštati iz sebe kakav glas). Glasati u značenju dati svoj glas na izborima za što čak je i po starijim jezičnim savjetnicima (npr. u Pavešićevu iz 1971. godine) bolji od glagola glasovati, jer je prikladniji za izvođenje drugih riječi, npr. glasač, glasački, nadglasati, preglasati, izglasati itd. Kako vidimo, sve su netom nabrojene riječi potekle od glagola glasati i nikoga nisu dovele ni u kakvu zabunu (da mu na uho, recimo, urla majmun).
No teško ćemo se vratiti na ono što smo iz jezika izgurali, makar bilo i bolje. Politika i političari (svih boja i predznaka) učinili su svoje, a narod ‡ poslušan (zastrašen) kakav već jest - nekritički prima sve što mu takvi nude.
Gospodja Opačić mora da je bila u komi ovih zadnjih dvadeset godina pa je propustila ovaj jezički inženjering projekat u Hrvatskoj, i sad se stresira oko ovoga. Pozorno sam primijetio da je upotrebila "glasati se" ali mi nije jasno šta je time htjela da kaže. To što se u hrvatskom povratni glagol "glasati se" upotrebljava u smislu ovom za životinje, ne znači baš ništa. Da su se tako dogovorili mogli su da uzmu "glasati" bez ove povratne zamjenice ista stvar. Što ne bi moglo:
Konj je glasao.
ako može:
Konj je rzao. ili Konj je njištao. .
Imali bi jasno semantičko objašnjenje da su sve to riječi koje govore o životinji koja ispušta glas. I još bi mogli da kažemo da je to gramatički konzistentna upotreba riječi.
Znači sve možeš da uradiš u životu, možeš i što kaže Lane Gutović, sve pečurke da jedeš, samo neke samo jednom
Znači samo je pitanje koliko to ima smisla, i koja je svrha toga što radiš. Kao i u svemu tako je i u jeziku.
Zato ovaj lament ". . teško ćemo se vratiti na ono što smo iz jezika izgurali, makar bilo i bolje. " nema smisla, jer nema boljeg i lošijeg jezika što vele
per se, ali se može govoriti o većem ili manjem komunikativnom kapacitetu jezika, u smislu broja ljudi koji ga govore. Po meni, kao nacionalno nezainteresovanom, logična stvar u jeziku bi bila da se ide prema standardizaciji jezika na što širem području geografskom, a ne obrnuto. Ovi su radili obrnuto, sa jasnom motivacijom, jer je lingvističko diferenciranje osnovni uslov za svako drugo diferenciranje i za što bolje nerazumijevanje izmedju ljudi, što je na kraju krajeva i bio jedan od željenih ciljeva.
Enivej, da zaključim, ne mora posebna gramatička forma da postoji da bi riječi imale drugačija značenja. Ni u engleskom a bogme ni u srpskom. A da su i mene učili ovakve stvari kao "životinja
se glasa" a "čovjek glasa" u školi to jeste. Vjerovao ili ne u osnovnoj školi sam imao nastavnika srpskog koji nas je učio da nije ispravno da se kaže da se "oblačiš" kad stavljaš robu na sebe, nego je ispravno "obukujem se". Razlog? Nebo se oblači a ne čovjek.
