Molim lijepo Glinto. I ovaj isto pominje ovu babu Smiljanu.To neki poznat lik izgleda
Ja bih upravo njega odbacio, jer jedino njega nema u ranoj i srednjoj srpskoj književnosti i produkat je beogradskog žargona i kolokvijalnog govora, a ravnopravno bih ostavio sve ostale.
Slažem se naravno da je "sve vreme" izuzetak, i djeluje mi vjerovatno da je "sve" tu uljez koji se kasnije javio, samo ga nebih odbacivao i nije mi nepravilno niti može biti dekretom proglašeno nepravilnim nešto što je u standardnoj upotrebi u jeziku. Ne razumijem zašto mu je ispravno "sve ovo vreme" a nije "sve vreme", tu nema logike da jedno valja a drugo ne. Ovo je imenična fraza u kojoj je jasno "head" fraze imenica "vreme" i riječi koje je kvalifikuju se prirodno prilagodjavaju rodu imenice "vreme". "Sve" ne kvalifikuje "ovo" nego "vreme", ako ćemo da cjepidlačimo.
Ono što je važnije je da ne možeš reći da je "sav" u "sav pokisao" zamjenica, kao u primjerima koji su dati kao ilustracija.
U padežima muškog i srednjeg roda ova zamenica ima oblike SVOG(a) i SVOM(u) (ne SVEG(a) i SVEM(u):
Ne ide da trpamo nesrodne riječi zajedno u istu klasu riječi kad nas to vodi u neke kontradiktorne i nesuvisle zaključke i kad onda shvatamo podjelu riječi na klase kao arbitrarnu stvar izmišljenu da se terorišu djeca u osnovnoj školi a ne kao prirodnu podjelu koja postoji u bilo kojem jeziku pa i našem. Kako ćemo nekome djetetu u osnovnoj školi objasniti da je "sav" zamjenica a i "ti", "mi", itd su isto zamjenice. Šta čini te riječi srodnim? I koja to zamjenica još kvalifikuje pridjev? I jesu li onda zamjenice i riječi kao "potpuno" i "sasvim" koje su perfektni sinonimi riječi "sav" u ovom primjeru: "potpuno pokisao", "sasvim pokisao". Tu ima gomila pitanja koja nemaju smislen odgovor, a nemaju jer nema šanse da shvatimo "sav" kao zamjenicu u nijednom smislu. Zamjenice su riječi koje stoje za nešto drugo u rečenici, označavaju nešto što smo prethodno pomenuli ili nešto što je poznato iz šireg konteksta vezanog za ono čemu pričamo.
"
Sav" je determinativ u jednini muškog roda kojeg mijenjamo po padežima, "
sva" je determinativ u jednini ženskog roda kojeg mijenjamo po padežima, "
svo" je determinativ u jednini srednjeg roda kojeg mijenjamo po padežima, "
svi" je determinativ u množini muškog roda kojeg mijenjamo po padežima, "
sve" je determinativ u množini ženskog roda kojeg mijenjamo po padežima i "
sva" je determinativ u množini srednjeg roda kojeg mijenjamo po padežima. Jasno je da je ovo jedna jedina riječ koja se prilagodjava rodu, broju i padežu imenice koju kvalifikuje, na isti način na koji se oblik pridjeva mijenja da se prilagodi imenici. Značenje ove riječi savršeno razumije bilo ko kome je maternji jezik srpsko-hrvatski ili kako god, ona označava potpunost pojma koji kvalifikuje. To je kako bih objasnio značenje i gramatičku ulogu ove riječi djeci u osnovnoj školi.
Samo značenje riječi je isto kao značenje priloga "potpuno" ili "sasvim" ali koliko god to izgledalo logično reći na prvi pogled, "sav" nije prilog. A zašto nije kad su "sav pokisao", "potpuno pokisao" i "sasvim pokisao" ista značenja? Zato što ovo nije jedina fraza u jeziku u kojoj se ni ovi prilozi ni determinativ "sav" upotrebljavaju i ne možemo na osnovu jedne fraze da donosimo šire zaključke. Kad se bolje razmisli jasno je da "potpuno" i "sasvim" ne kvalifikuju imenice, a kvalifikuju glagole, pridjeve i druge priloge:
Poludio sam sasvim otkad mislim na tebe...(sasvim kvalifikuje glagol)
Izgledaš sasvim pristojno djevojko. (sasvim kvalifikuje prilog)
Razočarao sam se potpuno. (potpuno kvalifikuje glagol)
Potpuno pogrešno sam zaključio da si iz mog sela. (potpuno kvalifikuje prilog)"Sav", "sve" itd. ne kvalifikuju priloge i glagole na ovaj način, i rijetko kvalifikuju pridjeve. To što kažemo "sav pokisao" ili "sav je smiješan", sva je predivna" ili "nije on sav" i tako, je relativno rijetka upotreba ove riječi koja uvijek više naginje na govorni izraz nego na pisanu riječ. Osnovna svrha ove riječi je da izrazi potpunost pojma koji je iskazan imenicom, i naravno da je u najvećem broju slučajeva dio imenične fraze. A onda kad probamo "potpuno" i "sasvim" sa imenicama vidimo da ne ide i jasno uočavamo razliku u upotrebi ovih riječi i riječi "sav".
Važno je da se sagleda i sintaksa i značenje u ovom razgraničavanju vrsta riječi da bi došli do nekih uopštavanja koja se neće sudariti sa zdravim razumom na prvoj sledećoj rečenici na kojoj budemo probali da ih primijenimo.
I evo strofa iz očigledno neknjiževne ali veoma lijepe Azrine pjesme dje se vidi da i drug Džoni preferira ovu proskribovanu "svo" varijantu:
Volim te kad pricas u
svom ovom ludilu
slutnja gubi privid ogoljela do kostiju
postaje stvarnost zaboravljena bol
ne zelim da te odvlacim daleko
rijeci poput bajke smiruju camotinju
