U ovom postu na Language Logu
http://itre.cis.upenn.edu/~myl/languagelog/archives/001863.html Mark Liberman govori o ovom slaganju broja imenice sa glagolom i zamjenicom. Iako imenice koje označavaju grupu u američkom engleskom, kao i u srpskom obično idu sa glagolom u jednini, zamjenica koja mijenja tu imenicu u rečenici može biti u jednini ili množini, zavisno od konteksta, a nekad obije varijante mogu da budu prihvatljive većini. Evo šta Liberman kaže o testu i rješenjima za SAT, koji valjda služi kao prijemni ispit na univerzitetima u Americi:
After (A) hours of futile debate, the committee has decided to postpone (B) further discussion of the resolution (C) until their (D) next meeting. No error (E)
Odgovor u testu je sledeći:
Greška u rečenici je kod (D=). Zamjenica se po broju (jednina ili množina) mora slagati sa imenicom na koju se odnosi . Ovdje je nepravilno da se zamjenica u množini "their" odnosi na kolektivnu imenicu u jednini "committee".
.....
Ova vrsta constructio ad sensum je dovoljno prisutna u jeziku da ima i specijalno ima u tradicionalnim gramatikama: synesis :
Konstrukcija u kojoj se neka forma, kao što je zamjenica, razlikuje u broju sa riječju na koju se odnosi, ali se slaže po značenju.
Definicija sa Wikipedije
http://en.wikipedia .org/wiki/Synesis:
Constructio kata synesin (ili na latinskom constructio ad sensum) predstavlja gramatičku konstrukciju u kojoj riječ uzima rod ili broj ne riječi na koju se odnosi u rečenici, već neke druge riječi koja je sadržana u značenju te riječi. U osnovi to je slaganje riječi po značenju a ne po morfosintaktičkoj formi. U srpskom bi po meni prošla i jednina i množina:
Nakon višečasovne debate bez rezultata, komitet je odlučio da odloži dalju diskusiju o rezoluciji do svojeg/njihovog sledećeg sastanka.U ovom postu
http://itre.cis.upenn.edu/~myl/languagelog/archives/001874.html Liberman nastavlja o ovome, i citira R.H Draney i American Heritage Dictionary:
Imenica "komitet" može biti jednina ili množina u zavisnosti od toga šta je uobičajena upotreba u odredjenoj zemlji...ali kocka je bačena u ovom slučaju ispred oznake (D) u ovoj rečenici kada se pisac odlučio za jedninu "has decided" ; ovo nam govori da rečenica živi u svijetu gdje je kolektivna imenica u gramatičkoj jednini, tako da se "their next meeting" sukobljava sa ovom informacijom..ispravan odgovor onda mora biti (D)....
Ovaj pogled na stvari se slaže sa napomenom u American Heritage Dictionary's u vezi kolektivnih imenica:
U upotrebi u američkom engleskom, kolektivna imenica uzima glagol u jednini kada se odnosi na grupu kao cjelinu, kao u The family was united on this question. The enemy is suing for peace. Kolektivna imenica uzima glagol u množini kada se odnosi na članove grupe kao pojedince, kao u: My family are always fighting among themselves. The enemy were showing up in groups of three or four to turn in their weapons. S druge strane, u britanskom engleskom kolektivne imenice se češće koriste kao množina: The government have not announced a new policy. The team are playing in the test matches next week. Kolektivna imenica se ne bi trebala koristiti i kao množina i kao jednina u istoj konstrukciji; tako, The family is determined to press its (ne their) claim. Neke od uobičajenih kolektivnih imenica su: committee, clergy, company, enemy, group, family, flock, public, and team.
Liberman navodi primjer rečenice u kojoj bi bilo nemoguće slijediti ovo pravilo:
My family is gathering in Philadelphia, and I'm preparing a Thanksgiving feast for them.U srpskom jeziku bi u ovom slučaju važilo isto, i bilo bi:
Moja porodica se okuplja u Filadelfiji u utorak pa im spremam svečani doček.U srpskom isto nećemo reći "joj spremam", bar vjerujem da neće većina ljudi, pa kako god mi formulisali pravila.
U daljem tekstu članka se navode primjeri upotrebe, statistika i primjeri iz poezije. Citirani su i Vitmenovi stihovi, koji bi po ovom pravilu o slaganju broja imenice i zamjenice isto trebali biti prepravljeni.
U primjeru iz ovog treda moglo bi da prodje i "nadje" i "nadju", a to što se to pitanje pojavilo kao problem medju obrazovanim ljudima može samo navesti na pretpostavku da su obije upotrebe prihvatljive u jeziku. A to isto znači da su i pravilne, jer obrazovan čovjek oblikuje jezik koji govorimo, ne čita recepte prije nego što oće nešto da napiše. Može da nema pojma šta je imenica ili šta je sineza ili broj i rod u gramatici, opet će čovjek koji je nešto čitao i pričao u životu da bude kreator gramatike i bilo kakvog uopštavanja u jeziku, i praktično nepogrešivo će koristiti maternji jezik. A gramatička uopštavanja se mogu bazirati samo na njegovim jezičkim izborima, ne postoje neka vanvremena i nepromjenjiva gramatička pravila koja su zapisana na Mojsijevim tablama.
Važno je to da se shvati, jer će onda u slučajevima kad se ovakve dileme kao "nadje" ili "nadju" pojave, umjesto silom naguravanja jezika u unaprijed spremljene šablone, ljudi shvatati jezik malo fleksibilnije. I onda će odgovor na ovo "nadje" ili "nadju" biti nešto kao: mogu imenica i zamjenica da se slažu kao u ovakvim slučajevima:
Porodica je osnovni stub društva i ona se sastoji od roditelja i djece koji žive u istom domaćinstvu.Koristimo jedninu "ona", množina ne bi valjala.
a mogu i da se ne slažu, kao u ovakvim slučajevima:
Moja porodica se okuplja u Filadelfiji u utorak pa im spremamo svečani doček.Koristimo množinu "im" za "moja porodica", jednina "joj" ne bi valjala.