Prema Stevanoviću jeste pluralija tantum, ali opet, pitam se, pitam...
158. Ima i imenica što se upotrebljavaju samo u obliku množine, i zato se zovu pluralija tantum. To su imenice koje označavaju (ili su bar nekad označavale) pojedine predmete sastavljene od više delova, od više čestica ili pojave koje se izražavaju na više mesta ili u više mahova.
a) S tim oblikom srećemo veliki broj mesta, kako ćemo to videti iz ove nekolike naredne rečenice:
Karlovci su bili prvi centar prosvete i kulturnog života među Srbima severno od Save i Dunava. – Stragari, Natalinci, V re oci i Parcani su nazivi poznatih mesta u Srbiji, Šaranci jedno crnogorsko pleme pored Tare, Pljevlja najeeća varoš u severozapadnom Sandžaku, a Krivošije su brdovita naseljena visoravan iznad Risanskog zaliva.
b) Kao navedene vrlo se često upotrebljavaju i imenice:
naočari, nogari, grudi, Karlovci, Kolari, opiljci, rezanci, leđa, prsa, nedra, kola, vrata, novine, gusle, jasle, toke, kučine, mekinje, pihtije, strugotine, desni, probadi; boginje, ospice, ponude itd.
Meni je
rezanac legitiman oblik za jedninu. Kada npr. sa tacne (poslužavnika) na kojem se, recimo, rezanci suše, pojedeš jedan rezanac.
Ono, istina, nekada su svi rezanci bili sastavni deo nečeg većeg, pa su se seckanjem pretvorili u rezance, ali ipak, brojivi su i ne liče mi na dvojinu. A, moram da dodam, imali smo fizičko na faksu na prvoj godini, i tokom časa aerobika bila sam zauzela neki iskrivljeni stav na parketu, i profesorka fizičkog mi je prišla i rekla: Kako to ležiš, kao kuvani rezanac!