Pa dobro, i ja bih se možda na prvi mah, ne razmišljajući, istrčao i rekao da je to
search engine. Jednostavno sam glagol
browse u engleskome ima takvo značenje koje dobrim delom asocira na radnju drugoga glagola
search (pretraživanje), pa se sasvim lako tom vezom, geštaltom po bliskosti značenja, u poimanju kod anglofona spajaju pojmovi
browser i
search engine, pa i za Google kažu da je
browser i sl., jer se u običnome jeziku značenja dosta preklapaju.
To je sasvim zgodan primer toga kako jezik utiče na samoga čoveka koji ga govori, kako zaista utiče na njegovo mišljenje i viđenje sveta. (I obratno, spoljni svet na jezik.) A ono što jezikom ne možemo iskazati, to ne možemo ni zamisliti kao pojam uopšte! U našem svetu, kako ga kao ljudi vidimo i poimamo, postoji samo ono što postoji u našem jeziku, samo ono o čemu možemo govoriti; i to unutar različitih jezika i govora nalazi se uvek neki drukčiji svet, jer nisu svi jezici isti, pa ni svetovi koji se u njima kriju. (Eskimi, što je čuven primer, nemaju reč za
rat, jer nikada nisu ratovali i oni ne mogu ni zamisliti šta je to rat, niti to mogu opisati svojim jezikom, te stoga to u njihovom svetu i ne postoji.) Zato vam ja ponekad napominjem kako se lako može manipulisati ljudima putem jezika, i kako se toga treba pripaziti.

I zato nam je takođe, recimo, veoma važno da ipak imamo ženske oblike za sva zanimanja. Jer, sve dok možemo da kažemo „autorka“ ili „autorica“, „borkinja“, „sutkinja“ ili „sudinica“, „poslanica“ i slično, to ćemo moći i da zamislimo (dakle, ženu sa tim zanimanjem, a ne samo muškarca), i ako prihvatimo to kao normalno i obično u jeziku, moći ćemo ga prihvatiti i kao normalno i obično i u životu.

E to bi, recimo, bio primer jedne takve „pozitivne“ manipulacije jezikom.

Jednu društvenu promenu inicirati prvo kroz jezik i tako je usaditi u svest ljudi, ali pozitivnu promenu, a ne lošu.

Eto, ja sam opet morao pomalo da davim s nešto opšte lingvistike, ne zamerite mi.
