VPF
члан
Ван мреже
Организација:
Име и презиме: Vladimir Filipović
Поруке: 194
|
|
« Одговор #19 у: 21.58 ч. 26.03.2010. » |
|
Džo, izvini ako sam ti na neki način ostavio utisak da meni nešto strašno "smeta" ili da imam neki veliki "problem" - ne vidim odakle to, ali kapiram da tekstualna komunikacija ume da iskrivi ton reči, pa se valjda to desilo.
Kopka me, to je prava reč. Vidim jednu nedoslednost, budi mi znatiželju, pokušavam da objasnim sam sebi kako je došlo do nje, pa onda šaljem tu svoju ideju nekog objašnjenja na forum da bih video šta pametnije glave od moje kažu o tome.
Dakle, da ne bude opet nedorečeno, evo šta i kako meni izgleda: kao što si lepo objasnio, suglasnik pred nastavkom -ski podleže palatalizaciji. Ja vidim par reči gde se S i Z palatalizuju i nešto veći broj, uglavnom mladih (u našem jeziku) reči gde se ne palatalizuju. U slučaju C, uglavnom obrnuto: vidim mnogo reči gde se palatalizuju i par stranih reči gde se ne palatalizuju. (I još sam spomenuo, ali to je manje važno, da meni na nekom subjektivnom nivou palatalizacija C, Z i S deluje prirodno i dosledno, ali sam ipak naviknut na konkretne oblike pariski, galapagoski itd. i oblici na -ški bi mi bili neobični.)
I onda smislim ovakvo objašnjenje: palatalizacija danas nije dosledna kao što je nekad bila, a naročito kad se odnosi na zubne suglasnike. Reči kojima se dugo služimo su okamenje u tom palatalizovanom obliku, ali one novije se menjaju i proizvode nove reči bez palatalizacije. Ovo važi ne samo za građenje prideva nastavkom -ski nego i za druge procese u kojima bi inače postojala palatalizacija. A razlog što postoji neravnoteža između Z i S s jedne strane i C s druge je to što imamo mnogo više odomaćenih reči s osnovama na -c nego na -s i -z.
Dalje, pošto nam (nama koji govorimo srpski, ne nama u ovoj diskusiji) Z->Ž i S->Š uglavnom nije prisutno u svesti u ovim konkretnim procesima, nećemo spontano palatalizovati Z i S čak ni u domaćim rečima koje su u ređoj upotrebi - zato bi većina nas po prirodi rekla viski a ne viški. Ali promena C->Č se javlja u dovoljnom broju čestih reči da nam jeste prisutna u svesti, i zato ćemo i mlade domaće kovanice i strane slovenske pozajmljenice na -c uglavnom spontano palatalizovati (Budjejovice - budjejovički).
Ovo objašnjenje nisam ovako predstavio u jučerašnjim porukama. Tad sam imao mnogo maglovitiju ideju koja je samo naginjala na tu stranu, tako da nisam ni mogao da napišem sve ovo. U međuvremenu sam imao prilike da još razmislim, da pročitam tvoj odgovor (pomogao je, uputio me na pravu stranu) a i sad dok sam pisao prvi deo ove poruke razbistrilo mi se još malo u glavi, i mislim da je sad moje objašnjenje bar jasno, ako nije tačno.
Odgovor koji si ti dao u poslednjoj poruci tumačim ovako: palatalizacija se u srpskom jeziku odnosi samo na K, G i H, a ne i na C, Z i S. Stoga, ono što je meni izgledalo nedosledno je u stvari sasvim dosledno: sve one reči (galapagoski...) su u stvari jedini način na koji se i mogu formirati, a šačica reči kao što su viški, viteški i kraški su samo izuzeci.
Jesam li te dobro razumeo?
Ako sam te dobro razumeo, da li i dalje smatraš tako? Ili si možda i ti, kao i ja, imao prilike da donekle promeniš ili dopuniš svoje mišljenje? Možda ti nešto od ovog što sad pišem deluje smislenije nego ono od juče?
Jer ako i dalje tako smatraš, mislim da je tvoje objašnjenje nekompletno. Stvarno, da su reči kao kraški i viteški (i što reče Delija, teksaški) samo izuzeci, to bi mogao da kažeš. Ali prideva na -čki, izgrađenih od -c- + -ski, ima sigurno više od hiljadu, i svi bi bili "izuzeci" na isti način. Zato taj proces kako ga ti opisa, kao palatalizaciju i jednačenje po zvučnosti (uz Dujin dodatak o gubljenju suglasnika) ne može biti cela priča. Ili ako mi je ovde rezon pogrešan, reci mi, gde grešim?
A uopšteno, ako nema govora o palatalizaciji dentala, pitanje ne bi bilo samo koja onda glasovna promena unosi Č u sve te prideve na -čki, nego i koja promena unosi Č i Ž u vokative: taoče, žeteoče, viteže? U nominative množine: kneževi, palčevi, stričevi (tvoj primer)? U prisvojne prideve: žapčev, piščev, Miličin?
|