Grafiju SCH nisam našao u tabeli iako se na nju upućuje pod H i CH.

Kod H stoji napomena da rijetko može biti nijemo, kao u primjeru
Arnem, ali ne znam važi li to i za SCH.
Koliko se sećam priče o Hijeronimusu Bošu, krajnje -SCH se isprva izgovaralo kao -sh, i Boš bi bio
Bosh (mi smo transkribovali s osloncem u nemačkom). Onda je to -h otpalo, i danas se čita
Bos, pa je i holandski pravopis izmenjen, i danas se više i ne piše -SCH na kraju reči osim u ovom i sličnim ustaljenim prezimenima i nekim toponimima, koji su otporni na menjanje pravopisa.
Odatle je valjda i Bosker, ako se u suvremenom holandskom sekvenca SCH izgovara kao /s/, i ako se vodimo modernim izgovorom pri transkripciji.