Ne, razumjela si šta hoću da kažem, ali pogledaj još jednom gornji citat — Prćić jasno kaže da se makar u nekim ukorijenjenim oblicima izgovor može razlikovati od pisanja ako nam onaj ukorijenjeni baš smeta.
Ne bih rekao.

Korekciju
samo izgovora vidimo u primeru, recimo:
•
Victoria /!v
iktOria/
Viktorija — BLIŽE IZVORNOM IZGOVORU BILO BI /vikt
Oria/; NE Viktoria.
No, nije to razlika između napomena BLIŽE IZVORNOM IZGOVORU BILO BI i BLIŽE SISTEMU BILO BI, već sledeće: sistem, kao što je poznato, nije zasnovan na što vernijem prenošenju originalnog izgovora, već utiču još neki faktori. Kada predložena (sistemska) korekcija približava transkribovani oblik engleskom izgovoru, koristi se prva napomena; kada ga približava samo sistemu, koristi se druga. Ako imaš neke primere koji se ne slažu s ovim tumačenjem, navedi da ih zajedno analiziramo.
Nedoumica je to što piše da spornom elementu „u našem izgovoru odgovara oblik /mak-/, BOLJE NEGO /mek-/“. Zašto je naglašeno to da je u pitanju izgovor, kada se moglo napisati recimo „u našoj transkripciji odgovara oblik Mak- BOLJE NEGO Mek-“, bez ikakvih kosih zagrada?
Da je stavljeno drugačije (kao pisanje, bez kosih zagrada), opet bi neko mogao pitati zašto je naglašeno da je u pitanju pisanje. Ne vidim da je išta naglašeno, prosto je morao staviti jednu varijantu (izgovor ili pisanje, odabrao je izgovor), da ne piše duplo. Pri tom, odabir izgovora ima sitnu prednost: o istom trošku konstatovao je da je taj predmetak neakcentovan.