*преДседник, па проблем те речи имаш у свакој књизи о Правопису(једначење по..)!
А шта са:
поДсахара- по(Т)сахарски
поДмосковље- !
*преДузетник!
*вашинГтон- вашингТонски(не пише се)
Има недоумица!
Hoćeš li, za promenu, početi da čitaš i ono što drugi napišu, ili ćeš nastaviti da za*ebavaš forum? Nije li ti dosad nekoliko puta objašnjavano zašto se D ne jednači ispred S i Š, zašto jednačenja nema sa sonantima, da u jednačenju SUGLASNIKA po zvučnosti sigurno neće učestvovati SAMOGLASNICI, i da postoje izuzeci i u stranim imenima i novijoj stranoj leksici?
Tvoje ponašanje već postaje bezobrazno, i ja te molim da pročitaš ono što ti je dosada objašnjeno, pa ako ne razumeš, da pitaš da ti se lepše objasni, a ne da pišeš iznova sve jedne te iste poruke, samo s promenjenim primerima, koji svi maše suštinu i ne pokazuju ništa u vezi s ovom temom. Jer, ovo što radiš zove se spamovanje foruma, i trebalo bi već da moderatori na to reaguju.
Не знам шта би за тебе био доказ, осим оног Ничеа, кога си сам навео. Добро си урадио што си га оставио. Ту значење треба да има предност над строгом граматиком.

А и нагласак је на ономе "над".
Ne, nema to nikakve veze sa značenjem; meni se samo svidela alternativna, neuobičajena autorova grafija, i verovatno jesam pogrešio što sam ostavio sasvim neosnovanu pogrešku zbog toga što je meni lično bila zanimljiva i slatka.

Je li značenje reči „natčovek“ drugačije nego kada se napiše pogrešno „nadčovek“? Naravno da nije, niti je manje jasno, niti je manje razumljivo. Ovo jeste upravo jedna strogo gramatička stvarčica, koja se oslikava u pravopisu. Nema osnova za drukčije pisanje nego što je pravilno. Nema dokaza za suprotno, zato te i čikam da ga navedeš.

БТЊ, како се пише, сада често коришћена реч, предприступни фондови, или претприступни?
Pa „pretpristupni“, naravno. Drugojačije se ne može zapisati, a da ne spada u ličnu slobodu i igrariju koja s pravopisom veze nema; tko piše drugojačije, ne zna dobro srpski jezik, i morao bi još malo zagrijati stolicu.

Ovo su toliko jasna pravila, koja nije niko smislio i nametnuo, nego potiču iz same osnove srpske fonetike i pravopisa, pa su ih lingvisti samo zabeležili na papiru, uredili i klasifikovali slučajeve. Ovo je osnov, koji ističe iz same strukture jezika, i iz temeljnih načela ortografije. Niko nije izmislio jednačenje po zvučnosti, nego je ono samo uočeno, opisano i normirano, iz same strukture srpskoga jezika; jednako kao što su to i, recimo, nastavci za padeže. (Skoro je, baš, jedan polemisao na forumu, isto ovako, kako tobože jedan padež ima manje jasno značenje od drugoga, kada se upotrebe u rečenici.

)
Dakle, nemojte se benaviti, molim vas!
