OMali
pod_nadzorom
одомаћен члан
Ван мреже
Организација:
Име и презиме:
Струка:
Поруке: 250
|
 |
« Одговор #32 у: 12.17 ч. 21.01.2013. » |
|
Ja sam dao u prije onom postu lijepo primjere iz engleskog jezika da vidite da ovo jednačenje po zvučnosti nije nikakav prirodni zakon nego samo jedan izbor koji se načinio u toku razvoja ovog dijalekta jezika koji danas govorimo. Da ima neki prirodni zakon koji važi do koliko godina god to precizirali (valjda dvije ili tri plafon po ovome što pričate), pa onda tu zaštekamo je samo naklapanje, primjer jezičkog sujevjerja kakvo se štampa na kila kod nas očigledno. Na kraju nije ni jasno niti može biti jasno iz vaših ovih diskusija je li se po vama taj prirodni zakon odnosi na neku neodvojivu osobenost srpskog jezika ili je prirodni u smislu neke fizičke karakteristike koju razvijemo kao djeca pa onda posle nema šanse da izgovorimo "srbski" nego samo umijemo "srpski".
Jezik je šablon i to vrsta usvojenog socijalnog šablona koji učimo, i to sve to zajedno nekako učimo, nemamo faze u kojima učimo "fonološki sistem" pa onda "pravopis" nekako vještački nakalemimo. I izgovor kao i leksika i sintaksa jezika se uči po šablonu koji smo sposobni da intuitivno usvajamo još od ranih godina. Fonetski šabloni su jednostavni, lako se uče i oko njih rijetko imamo različite stavove, pa se valjda i zbog toga neki od nas mogu ubijediti da iza njih stoje prirodni zakoni "plime i osjeke" u jeziku. A onda se jezik naravno razvija sa mjesečevim mijenama. Kad Jape završi taj svoj doktorat za šniclu i krmenadlu on će sigurno napisati nešto i na tu temu, ne sumnjam u to. Za ljude koji oće da uče fonetiku, ili o ovome pitanju konkretno (neohodan preduslov za to je to je da je čovjeku neprirodno dosadno) dobro bi bilo da uporede naš izgovor sa izgovorima u srodnim jezicima, pa da taj argument da engleski eto nije ta ista familija jezika pa kod njih drugi prirodni zakoni a kod nas drugi ne bude sporan. Mogu da uzmu bugarski, slovenački ili neki drugi slovenski jezik pa da vide koliko stvarno ima smisla ovo naklapanje o prirodnim zakonima u jeziku. Bog (ili priroda za ateiste) nije predvidio nikakav prirodni zakon za jezik, samo nas je opremio sa glasnim žicama i ostalim ovim što dodje u govorni aparat i sviješću (nekima je ovoga drugog došlo manje mnogo) i sposobnošću da učimo jezik koristeći logiku, kombinujući i uočavajući šablone kojim nas bombarduju. Niko od nas nije više ili manje predisponiran da nauči neki glas a neki drugi ne, ili da nauči jedan jezik a drugi ne. Kad se rodimo, kineski ili srpski svejedno ćemo ga naučiti na isti način. Kad smo kod kineskog, interesantan je primjer koji sam skoro imao prilike da uočim u izgovoru Kineza iz Hong Konga s kojim sam pričao na engleskom jeziku. Engleski koristi dosta dobro ali mu je izgovor prilično loš pa je na momente bilo problema da ga razumijem. Kad sam se koncentrisao shvatio sam da je poseban problem izgovor glasa "k". U riječima koje sadrže ovaj glas on ga je zamjenjivao sa nekim krkljanjem, ili ga je potpuno izostavljao tako da je na primjer umjesto "teknikl" za "tehnical" bilo "teni(hrak)l" i slično. Sad je li ovaj problem karakterističan za sve Kineze ili sam naletio na nekoga ko ima govornu manu ja ne znam, ali sam siguran da i ako ovo važi za sve Kineze da to nije što su Kinezi takvi ni što je kineski takav po prirodnom nekom zakonu, nego zato što u kineskom ne koriste takav ili sličan glas. Drugi narod, drugi adeti. To je naučno objašnjenje što je to tako, rečeno prostim nenaučnim jezikom.
Ono što ima smisla reći je da jezik evoluira, i razvija se po principu "sa što manje napora i što brže da se što više kaže". Očigledan primjer je da su i u pisanom i govornom jeziku riječi koje najbrže izgovorimo i najkraće napišemo istovremeno i riječi koje najčešće koristimo - predlozi, veznici, lične zamjenice i oblici glagola "biti". Tako je u srpskom, tako je i u engleskom a vjerovatno i u bilo kojem drugom jeziku. Možda se i ovo jednačenje u zvučnosti razvilo kao standard u izgovoru zbog istih razloga, što je to nekome zvučalo lakše, to ne znam ali nije ni važno jer je to marginalno pitanje za shvatanje jezika koji govorimo. Evo da danas odlučimo da više nije ispravno "srpski" nego samo i jedino "srbski" po prirodnom zakonu plime i osjeke a i po Božijem zakonu, mi bismo to jednako veselo izgovarali.
Ono što je važno je da ponovim što sam mudro rekao prije u jednom tredu, važno je da se uči iz pravih izvora ako oćemo da naučimo o ovome nešto. Ne možemo da se oslanjamo na zaključke do kojih je došao Jape kad mu je žena preladila, da su glasovi m i n u "komfor" i "konfuzija" isti glas. Mislim možemo, samo nema smisla. Lično imam problema sa sinusima pa za mene to i da važi, ali nemam problema sa ušima i gricne me za uvo kad neko izgovori "konfor" umjesto "komfor", ispadne nekako bezveze to. Pa ajde i to m ispred f, da kažemo da malo i vuče na neku weak formu onog pravog m, ali kako je isto sa čistim "n" u "konfuzija" to je pitanje za ušnog doktora nije fonetska dilema.
Da ponovim, nisam fonetičar, a i da jesam ovo su marginalna pitanja za jezik, daleko veći problem od ovakvih naklapanja su blesava objašnjenja vezana za sintaksu srpskog jezika iz kojih ljudi treba da nauče strukturu jezika koji govore. A da ne ponavljam isto, neka drugi malo svoja zapažanja, ja sam dosta, pa neka sad filolozi malo, a mogu slobodno i ornitolozi ili tako neće ništa lošije vjerujem biti da ovo razumiju od njih.
|