Ne ulazeći u etimološke analize, želim samo da dodam još jedno zapažanje:
s druge strane, imamo mnoštvo reči koje skoro nikada ne proglašavamo „turcizmima“, mada one to svakako jesu: badem, višnja, kašika... ima ih koliko god hoćete.
Има их у српском стварно буљук, али има их, вала, и у хрватском. Надам се да ово испод неће бити схваћено као офтопик.
U jeziku koji se nekad zvao hrvatskosrpski u opticaju je bilo više od osam tisuća turskih riječi. Pod riječju turcizam podrazumijevaju se i pojmovi i izrazi koji su nam preko urskog došle iz arapskog i perzijskog jezika. Raspadom zajedničke države, neki danas vjeruju da su turcizmi ostali u "posjedu" bosanskoga jezika, dok su se srpski i hrvatski riješili dušmanskoga leksika.
Međutim, turcizmi su i u srpski i u hrvatski ušli - do bubrega (riječ "dušmanski" je turcizam, "bubreg" takođe, za koji čak ne postoji sinonim). Polovicom prošloga stoljeća srpski i hrvatski jezikoslovci navodno su se dogovorili da se srpski piše budala, a hrvatski bena, dok im neko na koncu nije prišapnuo da su oba ta termina turska. Hoteći se što više razlikovati od srpskoga, hrvatski su filolozi termin tobdžija zamijenili riječju topnik, zaboravljajući da je opet korijen te riječi top - turski. Najveća je ironija da osvjedočeni borci protiv svega što je tursko u nas, uglavnom nose - turska imena: Karadžić, Ekmečić, Ćosić, Pašalić itd.
Evo šta kaže fra Grga Martić, zašto je odustao od uklanjanja turcizama: "te stoga vidimo ljubovne, koje u varoši gniezdo imaju, piesme, mada su zacrnile turskim izgovorima; nu ipak su ove rieči kod naroda tako priviknute, da jim bez njih ne bi piesma, kao jelo bez začine, prijazna bila".- U hrvatskom nema sinonima za slijedeće turske riječi:
barut, bazuka, behar, boja, bubreg, čarapa, čelik, čizma, ćela, duhan, džep, jasmin, jatak, jorgovan, kat, katran, kuluk, kundak, kutija, majmun, papuče, rakija, sapun, šator, taban, top, ...
- Jela i pića primljena od Turaka:
pita, sutlijaš, turšija, sarma, ...
- Turcizmi koji su potisnuli slavenske riječi:
biser, božur, burma, ćuskija, fenjer, gajde, juriš, kama, kandža, kapija, karanfil, krevet, lakrdija, mamurluk, mamuza, melez, miraz, mumija, nišan, oklagija, oluk, ortak, pamuk, pare, rakija, saksija, sandale, sedef, sedra, skela, surla, šišmiš, tava, tavan, tepsija, tezga, turpija, ular, zulufi, zumbul, balvan, kalup, meza, sačma, tambura, ...
- Mnogo Turskih rijeci ima netursko porijeklo, ali rijeci su dosle sa Turskom, ukorijenile se na Balkanu, izgovaraju se na turski nacin i smatraju se turcizmima. Na primjer:
tulipan i lala, sofa - latinizmi koje su Turci donijeli
heftati - helenizam koji su Turci donijeli
kava - arapsko-perzijska riječ koju su Turci donijeli
limun - arapska riječ koju su Turci donijeli
- Turcizmi koji u Hrvatskom još imaju slavensku zamjenu, ali se podjednako, ili češće, koristi turska varijanta:
bakar, bašta, bedem, bena i budala, biber, čekić, čekrk, česma, čoban, ćilim, ćopav, đon, hajde, jastuk, jorgan, kaiš, kajmak, kepec, kreč, kula, leš, mana, marama, odaja, pasulj, rende, pekmez, sanduk, sat, šamar, šašav, šećer, ...
- Turcizmi sa punijim i višestrukim značenjem:
harati, džukela, đubre, đuture, baksuz, jaran, konak, krntija, melem, mušterija, muštuluk, natenane, rusvaj, sevdah, trampa, ...
- Tucizmi koji govoru daju karakterističnu boju:
dželat, džumbus, ćeif, bilmez, kabadahija, kaldrma, kidisati, mangup, megdan, nakarada, namćor, raja, soj, timariti, ...
- Turcizmi koji se rjeđe koriste od hrvatskih varijanti, ali su ipak zadržani:
burgija, galama, hambar, karabatak, srma, šegrt, tumbati, veresija, ...
[/list]
Све то и у српском имамо.
