Ovaj biznis proskribovanja riječi u širokoj upotrebi nema smisla, zadatak lingviste ni lektora ni nikoga drugoga ko se bavi jezikom nije da postavlja zlatne standarde nego da objasni standardni jezik u upotrebi. Jasno je da su i "sve" i "svo" sasvim prihvatljive alternative u pojedinim slučajevima ali čak i ako je lektorima i lingvistima baš stalo da proskribuju neku od njih onda bolje da su izabrali da izbace ovo "sve" sa imenicama srednjeg roda, jer ono odje odstupa od jasnog obrasca, a ne "svo".
Jezik je šablon i ljudi intuitivno traže taj šablon u govoru. U ovom slučaju se traži šablon kojim ćemo da napravimo jasnu razliku izmedju rodova. Zato oblik "svo" sa "o" na kraju ljudima zvuči prirodno a "sve" krlja uši. Zato ne ide "sve mlijeko", "sve društvo", "sve tijelo", "sve takmičenje" itd. Ustvari jedina riječ srednjeg roda koja mi pada na pamet dje mi "sve" ide kao alternativa za "svo" je "vrijeme". "Sve vrijeme" nebi bio moj izbor već "svo vrijeme", ali stvar je preferencije, obije upotrebe su široko zastupljene. Ova upotreba "sve" se nekako ušunjala sa rijetkim imenicama srednjeg roda. Rekoh, ja ne mogu da se sjetim još jedne dje bih rekao e ovo može da prodje.
Objašnjenja koja su u ovom tredu dali ljudi koji vele da su lingvisti lijepo ilustruju vrstu vudu lingvistike što se kod nas praktikuje:
Priznajem da su mu argumenti smisleni, i možda se jednog dana zaista dopusti i ova konstrukcija, a tada ću ja prvi svima da objašnjavam kako je to pravilno. Do tada jednostavno nije, što ni Balša ne spori.
Samo kad bih znao dje ovo treba da se dopusti, lično bih zamolio da se dozvoli ovo "svo". A i ako ne dopuste meni će "svo" isto biti pitch perfect, i preferirana forma pa neka su to pravila babe Smiljane kako reče drugi učesnik u ovoj diskusiji:
Poštovani gledaoci, to je bilo svo za danas.
Dakle, što ne ide, ne ide, i jednostavno je pogrešno. Šta je lakše — imati jasna pravila i sistem u gramatici, ili pisati po pravilima babe Smiljane, kako je kome ćeif, kako ko hoće i kako ko misli da valja?
Lakše je kad se zna šta je standard, ali postaje mnogo teže naučiti jezik kad ne znaš šta je standard a propisuješ ga i učiš druge ljude da prate tu vrstu vudu lingvističkih pravila. Ovo za poštovane gledaoce ajde da uzmemo da se pridržavamo toga pravila, ali šta da radimo sa druga dva roda onda, je li onda i "sva" treba da izbacimo jer ne ide u istoj konstrukciji:
Ona mi je bila sve, ne mogu da živim bez njeeeeee...Činjenica je da bi "sva" umjesto "sve" bilo neprihvatljivo u ovoj rečenici, na stranu to što bi takva upotreba narodnjacima zajebala rimu koja je tužni lajtmotiv njihove poezije.
Bilo je i onih koji su tu bili šturi i decidni, pa ako je pravilo šta da se radi:
Da, sve mleko. Kako god zvučalo, to je jedini pravilan oblik.
Pravilan oblik i ima samo jednu manu, niko to neće reći u životu, bar ne sa ove strane pet piva. Gugl je izbacio 466 rezultata za "svo mleko je" i jedan za "sve mleko je" i taj jedan je na komentarima nekog članka na b92.
A ovo Klajnovo objašnjenje koje je citirao Aleksandar je da se prekrstiš i lijevom rukom.
jer profesor Ivan Klajn kaže nešto vrlo kruto, a to je da je "sve", srednji rod zamenice "sav" (sav čovek; sva žena; sve dete?). Obratite pažnju da on kaže da "svog" "svoj". . . može da bude samo padež prisvojne imenice "svoj".
U-žas. Ovo čovjek kad krene da analizira baš ne zna odakle da počne. Da probam prvo ovo što je najviše pogrešno u ovom objašnjenju. "Sav" nije zamjenica, ne zamjenjuje ništa, nema ni sličnu funkciju zamjenicama, u normalnoj rečeničkoj konstrukciji ova riječ se ne upotrebljava kao anafora za neki prethodno pomenuti pojam u rečenici ili kontekstu i ne ukazuje deiktički ni na šta pod bogom milim u realnom svijetu.
"Sav", "sva", i "svo" su oblici jednine jedne iste riječi za tri različita roda. Odgovarajući oblici množine po rodovima su "svi", "sve", i "sva". Ove riječi su "determinativi"- riječi koje su u najvećem broju slučajeva dio imenične fraze, prethode imenici koju modifikuju. Osnovno značenje ovih riječi je da kažu na koliko ili koji tačno primjerak toga značenja sadržanog u imenici se odnosi to što kažeš u predikatu. Tu postoji grupa srodnih značenja, a značenje ovih riječi sva, sva, svo...pripada bazičnom značenju determinativa a to je mjerenje:
Pola mlijeka sam bacio...
Svo mlijeko sam bacio..
Sto litara mlijeka sam bacio..
Čitavo/Cijelo mlijeko sam bacio..zbog jebenog aflatoksina.
Njihova osnovna i dominantna upotreba je u imeničnoj frazi, ali nije jedina. Determinativ "sve" je sličan imenici u upotrebama kao "Ona mi je bila sve.." ili "To je bilo sve.." . Ova riječ jasno nema rod i nema veze sa formama determinativa za srednji rod "svo" ili za ženski "sva" jer ne prethodi imenici niti se imenica odje može smisleno nadomjestiti. Da može, odgovarajuća forma za rod bi bila obavezna. Evo primjer:
Šta je sa ovim drvetom?
-Kako misliš? Svo se osušilo.
"Sve se osušilo" zvuči blesavo. Da opet naglasim upotreba riječi "sve" kao u "ona mi je bila sve" i "to je bilo sve" je periferna i prilično idiomatska. Još jedna periferna upotreba ove riječi je kad ona kvalifikuje pridjev:
Sav sam mokar..
ili da bude jasnija funkcija "sav" možemo reći:
Marko je
sav mokar.
"Sav" je determinativ koji u ovom slučaju kvalifikuje pridjev "mokar". To je funkcija tipična za priloge (mogli smo upotrebiti prilog
potpuno: "potpuno mokar") ali evo vidimo da i determinativ može da kvalifikuje pridjev, pa neka je to prevashodno uloga priloga.
