Štaviše, u obe reči si po dva puta izgovorio [ə]. Koncentriši se na snimak, fantastično si to izgovorio, sasvim lepo i razgovetno se čuju svi glasovi.

Samo malo drukčijeg redosleda (i dužine prvog sloga): prvi puta — [prəpəl], a drugi put — [pə:rpəl].
Schwa (šva, ili poluglas, ili neutralni vokal, tj. vokal srednjeg reda i srednje otvorenosti) jeste izuzetno važan činilac i u artikulacionoj bazi našeg jezika. Ono nije fonema, nije vokal u ravni s onih pet, /i, e, a, o, u/, ali je ključno upravo u slogu sa tzv. slogotvornim R. Jer, zapravo ono je nosilac sloga kada imamo tzv. slogotvoran sonant, bilo R u domaćim rečima ili L i N u pozajmljenicama. (Zato si ga i izgovorio dvaputa u [prəpəl], jer će tako i skoro svaki maternji govornik našeg jezika to izgovoriti. Ima i onih koji zaista „rolaju“ R kada je slogotvorno, ne ubacuju neutralni vokal, jer i R budući sonant ima celim svojim trajanjem slobodan protok fonacione struje kao god i vokali, pa može i sámo poneti slog, ali ja sam retko čuo ljude koji tako izgovaraju i to nije baš prirodno. Treniranim slušanjem, tzv. tehnikom „fonetičarevog uha“, može se jasno uočiti neko kome je R zaista slogotvorno, ali ogromna većina maternjih govornika našeg jezika zapravo u slogu sa slogotvornim R izgovaraju jedno [ə] koje nosi slog, a [r] je tu suglasnik kao i svaki drugi.)
Da je to zaista tako, da zaista izgovaramo jedno [ə] koga nismo ni svesni, dokaz su nam naša deca od oko dve-tri godine, koja još nisu savladala izgovor sonanta [r]. Kako deca govore "ruka", "riba", "dobar"? Obično zamenjuju [r], koje još nisu usvojili, sa [j], pa kažu "juka", "jiba", "dobaj". A kako kažu "prst", "crv", sa slogotvornim R? Bez izuzetka — "pist", "civ"; zamenjuju ga
vokalom [ i ], ili čak i izgovore sámo šva: [pəst], [cəv], ili jasne
dve zamene: [pjist] ili [pjəst], jedno [j] za sonant [r], a onda vokal! Zašto? Jer deca tu
čuju to naše [ə], i zato i zamenjuju slogotvorno R, koje još nisu usvojili,
punim vokalom. Deca su vrsni fonetičari u dobi u kojoj usvajaju artikulacionu bazu maternjeg jezika!

Dakle, mi i te kako imamo poluglas u jeziku, i otuda je i Dadova težnja da "prpl" izgovori kao "prrrpl" — i on, kao maternji govornik, spontano tu izgovara zapravo vokal [ə], i on je ta dužina, a nije [r] uopšte dugo: [prə:pəl].

Počuj svoj snimak još jednom pažljivo — perfektno si izgovorio po dva poluglasa u obe reči; a [r] je i u jednoj i u drugoj — isto.
http://www.vokabular.org/forum/index.php?topic=4114.msg41183#msg41183http://www.vokabular.org/forum/index.php?topic=4114.msg41218#msg41218