Članak sa prigodnim naslovom
Theology of Phonology http://itre.cis.upenn.edu/~myl/languagelog/archives/000288.html na Language Logu govori o ovim stvarima. Robert Beard, urednik sajta yourdictionary.com je u prepisci sa Geoffrey Pullumom napisao ovo:
Mi u YourDictionary.com ne smatramo da je oblikovanje jezika demokratski proces. Tako, i pored toga što većina stanovnika SAD riječ "nucleus" izgovara kao [nyu-klee-us] i "nuclear" kao [nyu-ku-lar], to taj izgovor ne čini fonološki ispravnim, pod čime mi podrazumijevamo jednostavno "konzistentan". Generalno, mi jednostavno ukažemo na takvu nekonzistentnost i kažemo posjetiocima sajta da mogu, prema svom nahodjenju, da izaberu da budu konzistentni u govoru, ili da govore kao ljudi oko njih.
Kao odgovor na to Pullum je naveo gomilu imenica u engleskom jeziku koje nisu konzistentne sa odredjenim morfološkim šablonom:
Množina imenice loaf je loaves, i množina od thief je thieves. Ali onda, množina oaf nije oaves i množina chief nije chieves...Dosta riječi koje završavaju na f ima množinu kao loaf: calf, dwarf, half, hoof, knife..Nešto veći broj riječi ima množinu kao oaf: belief, chief, cliff..
A neke imaju promjenljiv oblik, pa u mom govoru, hoof, roof, beef..nekad dobiju množinu koja nije česta, a nekad izaberem preovladjujući oblik. (koristi igru riječi thiefishly, chiefishly). A u nekim slučajevima to zavisi od toga o čemu govorite. Ako sa staff mislimo na štap, onda je množina staves, ali ako se staff odnosi na zaposlene, onda je množina staffs.
Djelimična nekonzistentnost- koju Mark Seidenberg naziva kvazi-regularnost - je široko prisutna u engleskom i u svakom drugom jeziku. Nametanje ovakve morfofonemske regularizacije liči na pokušaj čišćenja plaže od pijeska. (ide pjesmica koja je odlična ilustracija ovoga o čemu priča)
Samo ovaj problem što imaju u engleskom jeziku sa ovima što guraju ovo nucleus je pa onda mora nuclear, a nikako nucular, je zaista sitnica u poredjenju sa ovim što mi imamo. Mi smo došli do zaključka da ako množina riječi "brat" nije "bratovi" onda množine te imenice de facto i de jure i de gramatički, i nema. Ima samo jednina "braća" koju mi shvatamo kao množinu, ali ona gramatički nije množina. Go figure.
Možda bi bolje bilo reći da u našem jeziku imamo takva "morfofonemska" preklapanja, i nekonzistentnosti kao i u svakom drugom jeziku što postoje. Jedan od takvih slučajeva je množina imenica u srednjem rodu i nekih u muškom rodu kao što je imenica "brat" o kojima smo pričali, koje zbog nastavka "a" imaju istu deklinaciju po padežima kao i jednina imenice ženskog roda. Bilo bi dovoljno da dodamo da ta činjenica ne utiče na to da mi riječi kao što su djeca, goveda, braća itd. razumijemo kao množinu riječi dijete, govedo, brat.., ne samo zbog njihovog značenja, nego prije svega zbog toga kako se sintaktički ponašaju ove riječi. To bi bilo super razumljivo, a što bi bilo logično to i da ne pominjem.
Evo ovaj naslov iz novina, na koji sam dodao rečenicu radi ilustracije:
STRAŠNO: Djeca su nam navučena na internet pornografiju! Internet istraživanja za prošli mjesec pokazuju da su ona provela prosječno oko 2 sata u toku dana gledajući lako dostupan pornografski sadržaj na internetu.Znači, "djeca navučena", "ona provela", eto dokaza da je "djeca" sintaktička jednina, jer bi naravno mogli reći da je "Smiljka navučena", i da je "Smiljka provela", je li tako? Ili da uzmemo pokaznu riječ "ta" na primjer, "ta djeca", isto to "ta" bi išlo i u "ta Smiljka", pa eto još jedan dokaz da je "djeca" jednina, je li tako? E pa nije tako, i iz više razloga. Prvi je naravno jer u prvom slučaju koristimo množinu glagola "biti" "su", a u drugom jedninu "je". Drugo, kad promijenimo glagolski aspekt ili vrijeme ovi oblici glagola su naravno drugačiji, na primjer:
Djeca provedu dva sata u toku dana gledajući.. a
Smiljka provede dva sata u toku dana.. Pokazna riječ koja ide sa množinom srednjeg roda je hands down ista kao ova sa jedninom ženskog roda, i onda šta? Oblici ove riječi za jedninu po rodovima su: taj, ta, to, a za množinu: ti, te, ta.
A onda ovo "ona" je zamjenica koja ima isti oblik kao i zamjenica trećeg lica jednina ženskog roda, pa se onda i slaže sa "la" glagolom u onoj rečenici, kao i ova jednina. Umjesto da primijenjujemo ovo mudro pravilo u gramatici "ako je pojeo onda je muški rod" a "ako je pojela onda je ženski", možemo konstatovati očigledno: u trećem licu u jednini imamo oblike po rodu: on, ona, ono, a u odgovarajućoj množini imamo: oni, one, ona. Umjesto da kažemo da je ovo drugo "ona" gramatička jednina kao i "ona" u jednini, možemo reći da bez obzira što smo napisali to isto, jasno znamo po drugim stvarima, u ovom slučaju po obliku glagola biti, i po različitim oblicima množine ove zamjenice po rodovima, a nekad i po obliku glagola sa kojim slažemo ovu zamjenicu, da govorimo o množini, a ne jednini.
Zaključak članka je zaista poučan, i zaista lijepo čovjek upućuje na to kako bi trebalo posmatrati ova odstupanja od morfoloških šablona:
Ljudski govor je istočno od morfofonemskog raja. Postoje uticaji u jeziku koji vode prema regularizaciji, ali i oni koji vode prema izuzecima.
